4. LJUDSKO TIJELO

U predhodnoj glavi sam upoređivao djelovanje našeg tijela sa mašinama, koje danas izrađuje ljudska ruka. To upoređivanje nije suvišno, jer su mašine donekle slične čovjeku, samo što su te ljudske umotvorine još u razvojnoj fazi, pa ih ne možemo ravnopravno mjeriti i upoređivati. Mašine za svoje djelovanje iskorišćavaju jednu vrstu energije, koju smu nazvali gorivom, one iz početnog energetskog potencijala različitim energetskim pretvaranjima dobijaju ostale energije za svoje potrebe. Uzmimo za primjer automobil, gdje sa sagorevanjem goriva, većinom naftnih derivata, dobijamo mehaničku energiju, koju koristimo za rad motora i koju pomoću generatora pretvaramo u električnu energiju. Sa električnom energijom omogućujemo sigurno djelovanje motora, preko sijalice dobijamo svjetlosnu energiju koju koristimo za sigurnu vožnju u uslovima smanjene vidljivosti i koristimo je za djelovanje dodatnih električnih naprava, koje su ugrađene u auto.

Pogonsko gorivo koje koristi čovjek je životno-kosmička energija, koja se od goriva, upotrijebljenog u različitim mašinama, razlikuje po tome što toj energiji nijesu potrebni pretvarači za različite energije (kao što je potrebno kod mašina), jer ona u svom sastavu već ima sve oblike energija i njihovih kombinacija. Životno-kosmička energija daje sve potrebne energije za funkcionisanje organizma, takođe i one energije koje su potrebne za usklađivanje nekih sistema i indikatora u tijelu, koji uskađuju djelovanje zemlje na ljudski organizam i čovjekovo ponašanje u okviru zemaljskih zahtjeva; možemo uzeti za primjer djelovanje sistema za uspravni položaj tijela.

Organizam za svoje potrebe crpi energiju iz okoline; to čini i u slučaju kada je potrebno djelovati na okolinu, kao što je kretanje tijela: tijelo preko funkcionalno osposobljenih mišića i energije tijela omogućava pokrete koji su potrebni za hodanje. Energija koja se pojavi okolo tijela je sekundarnog karaktera; stvaraju je organi koji su zavisni od životno-kosmičke energije. Životno- kosmička energija se nalazi svugdje okolo nas, tako da tijelo nema potrebe da uskladišti tu energiju, kao što je to potrebno za naprave napravljene ljudskom rukom. Nalazimo se u gorivu koje nam je potrebno za život, možemo reći potopljeni smo u njemu, u energiji koju je stvorio svemir u uslovima koje nudi zemlja. Čovjek ima sve što mu je potrebno za život na zemlji; da li možda imamo jednake uslove negdje u svemiru to još ne znamo, možemo samo da pretpostavljamo da li je to moguće ili ne.