7. BLOKADE U LIJEČENJU

Zdrav odbrambeni sistem tijela je sposoban da savlada svaku bolest, čak i one bolesti koje medicina deklariše kao neizlječive. Ta činjenica je poznata naučnicima i ljekarima, tako, da vrlo često možemo čuti komentare ljekara da pacijent može da ozdravi ako bude imao za to jaku volju. Praktični eksperimenti koje izvodim liječenjem sa životno-kosmičkom energijom pokazuju da organizam ima nevjerovatnu sposobnost za odbranu tijela, neograničene mogućnosti za uspješna liječenja i za kontinuirani sistem zaštite. Tijelo oboli ako je sistem odbrane blokiran ili štetno opterećen za svoju funkciju. Terapije energetskog liječenja sa životno-kosmičkom energijom imaju baš tu funkciju da osposobe pacijentov odbrambeni mehanizam koji će sigurno uspeti da se obračuna sa bolešću. Smetnje, koje nastaju u protoku energije i slabe odbrambeni sistem tijela da normalno djeluje se uglavnom nalaze u sferi različitih faktora koji utiču na radne genetske programe, nesvjesne programe koji vode djelovanje cijelog tijela, oštete ih i sa time zavedu ili prisile mozak da slabo upravlja sa odbranom organizma. Te smetnje, koje negativno djeluju na odbranu tijela, možemo svrstati u dvije karakteristične grupe i to:

  1. na smetnje koje blokiraju sve sisteme tijela, kada je cijelo tijelo prožeto tim uticajima, i
  2. na uzroke za nastala oštećenja u organizmu, uzroke za bolest.

U prvoj grupi smetnji je tijelo zablokirano, ovisno od nekih stranih vanjskih sub- stanci i tako zbog njihovog djelovanja ima promijenjen energetski oblik, koji nije

u skladu sa terapijama i koji stvara otpor energetskom liječenju. Za uspješno energetsko liječenje u takvim slučajevima nužno je potrebno prvo otkloniti, izliječiti tu ovisnost pacijenta, odnosno njegovih organa i postupke izvoditi kao u liječenju uzroka iz druge grupe, gdje tih blokada nema. Te ovisne pacijente od različitih faktora možemo razdijeliti u pet grupa i to:

Alternativno liječenje je termin koji je karakterističan za zapadni svijet, gdje je klasična evropska medicina prihvaćena kao jedini, pravni i pravi oblik liječenja; međutim, to nije jedini put do zdravlja. Na primjer u Kini je to sasvim drukčije, oni liječe 82% alternativom i samo 18% klasičnom medicinom. Društvo je medicinske tretmane ugradilo u svoje zakone i sa time onemogućilo drugim oblicima liječenja da se afirmišu i da se primjerno razviju. To je omogućilo glomaznu organizacijsku strukturu, gigantski razvoj medicinskih ustanova i bezbroj farmaceutskih fabrika za proizvodnju ljekova. Različiti društveni sistemi, kao što je bio komunizam, vrijeme tranzicije i sadašnji oblik vlasti v postkomunističkim državam nijesu donijeli ništa novo za drukčiji oblik liječenja i prihvatanja novih energetskih pogleda na naš organizam. Svi ti faktori skupa imaju za posljedicu priviligovani položaj medicinskog kadra, koji obilato koristi društvene ugodnosti. Poznati su primjeri da pacijent nije podnio pogrešne ili nepotrebne medicinske tretmane i umro je, a da niko od ljekara ili njihovih ustanova nije za to odgovarao: nije ni čudo, jer oni sami ispunjavaju službena dokumenta o uzroku smrti. Posebno se to često događa kada je rodbina u žalosti za izgubljenim, u koroti i ne može da prijavi svoju sumlju, odnosno ne zahtijeva stručna mišljenja o uzrocima smrti svog člana. Ugodnosti koje je društvo priznalo na osnovi diagnoze ljekara kao bolovanje, kao nesposobnost za rad, su prisilili pacijente da se totalno podrede medicinskom osoblju i da kao sužnji satima čekaju na pomoć ljekara kojega sami plaćaju.

Većina bolesnika se nalazi u statusu sirotinje bez izlaza koji nemaju pravo primjedbi ili kritike, jer automatski izgube medicinsku pomoć: karakterističan je primjer potpis kao pristanak, saglasnost na hemoterapijsko trovanje organizma pacijenata obolelih od raka. Državljanin koji je obolio mora da nekritično poštuje ljekarske naredbe, da podnosi nekorektan odnos službenika u medicinskim ustanovama, da se truje velikom i ponekad puta nepotrebnom količinom lijekova ako želi “da ozdravi”. Isto tako moraju svi građani podnositi usmjerene odluke izvršnog dijela vlasti koja iz okorjelih i zastarjelih mišljenja zastupa sve što je vezano za liječenje kao da je to sve stvar samo medicine, odnosno kao da u našem društvu nema alternative. Na osnovu njihovih izjava u javnim sredstvima informisanja vrlo dobro se da zaključiti da ih niti obrazovni sistem niti pravni sistem društva nije poučio o različitim alternativnim pogledima na liječenje i održavanje zdravlja. Izraz “alternativno liječenje” za većinu naroda na zapadu znači uvredu i nije prihvatljivo, što potvrđuje činjenica da su naši medicinski tretmani daleko iza ponude koju milionski narodi na istoku nude bolesnicima.

Moji kritični pogledi nemaju namjeru dati slabu ocjenu medicinskoj organizaciji, tu ima premalo prostora da se opišu sve dobre i slabe osobine medicinskog servisa. Navedene nepravilnosti pominjem sa ciljem da bi upozorio na moguće uzroke za bolest, na sljepilo i nasilje nad građanima stvoreno medicinskim tretmanima i da pokažem mogućnosti drukčijeg liječenja i održavanja zdravlja. Tim uzrocima, da je bolestan građanin prisiljen od društva i medicinskog aparata da bude u podređenom i poniznom položaju, možemo još dodati i pridike popova koji su alternativne oblike liječenja anatemisali i definisali kao djelovanje đavola i pored toga što su hrišćanski popovi odnosno sveštenici, božji ljudi i monasi u većini slučajeva znali alternativno liječiti i upravo zbog uspjeha liječenja bili od crkve posvećeni i postali sveci. Dodajmo još komunistički odnos prema liječenju i vladanju koji je namjenski, represivnim sredstvima djelovao protiv svih nemedicinskih oblika liječenja i javno ponižavao svakog ko je poznavao drukčiji sistem održavanja zdravlja. Društvo još nije imalo toliko znanja da bi uređivanje alternativnog sistema liječenja prepustilo uspješnim i sa rezultatima svog rada priznatim alternativnim kadrovima pa je radi toga još i danas alternativno liječenje nepriznato i često ima ponižavajući status. Sve pomenute nepravilnosti i opisana mišljenja stvaraju blokade protoka životno-kosmičke energije u ljudsko tijelo za građane takvih okolina i mogu da potvrdim da su ta usmjerena ubjeđenja i nastale greške najčešći uzrok za većinu poznatih i nepoznatih bolesti.

arrow_right_alt