6.2. Duša

Svaki razgovor o duši predstavlja opasnost da njeno ime i uticaj pogrešno shvatimo, da pogriješimo kod njenih karakteristika i da dušu u svom mozgu apstraktno i vjerovatno pogrešno, zamislimo ili da se izgubimo u religioznim raspravama i tako ne nađemo ni početka ni kraja. Danas je čovjek na početku, na prvom stepenu upoznavanja duše i formirao se zaključak da je duša neka pametna energetska konzola, koja je čovjeku još nerazumljiva i ljudski mozak treba tek da shvati operatora za njega samoga. Od svih osobina, koje ima duša za sada su značajne dvije: njena neprikosnovena povezanost sa nepoznatim svijetom energija u svemiru i njen zadatak u funkcionisanju ljudskog organizma. Realno rečeno mi sa dušom možemo operisati i koristiti njene osobine samo u onom dijelu koji se odnosi na naše tijelo i na procese koje duša vodi od oplođenja pa sve do smrti.

Oplođenje nastaje tako što duša izabere ženu za mater i muškarca za oca djeteta. Ona sudjeluje sa dušama njih obadvoje koji fizički kreiraju osnovne genetske parametre za fizičko tijelo, čije vanjske osobine možemo primijetiti tek poslije rođenja. Tokom usklađivanja tri duše može da se desi da duša žene i muškarca nijesu na nivou duša čiste, da su pod uticajem grijeha i takav par obično ne dobije odobrenje za oplođenje, nijesu plodni. Takođe između partnera na fizičkom nivou može doći do poteškoća kod oplođenja, kod formiranja DNK iz njihovih gena mogu nastati loše kombinacije i mogu se formirati nepotpuni genetski programi koji kasnije definišu slabo funkcionisanje organizma. To su uzroci za takozvana genetska oboljenja, poznat kao genetska oštećenja iz nasleđa. U tim primjerima možemo preventivno, sa uticajem životno-kosmičke energije na nivou duša pred oplođenjem, izliječiti grijeh kojega ima žena ili muškarac i tako kod djeteta formirati genetske programe bez oštećenja, bez prenosa genetskih ošećenja koja potiču iz nasleđa. Dijete kod tog procesa ima čiste, izliječene genetske programe bez oštećenja, pa možemo reći da je duša djeteta dobila neoštećene programe za svoj život i za pravilno funkcionisanje tijela.

I posle oplođenja duša zadržava glavnu ulogu u vođenju razvoja zametka, koja se dopunjuje različitim uticajima koje trudnica preživljava. U slučaju da duša žene za vrijeme započete trudnoće promijeni svoje parametre i stekne parametre koji ne odgovaraju duši djeteta, duša djeteta izazove spontani abortus, onemogući razvoj ploda u dijete i prekida trudnoću. Za prekid trudnoće, za smrt embriona je odgovorna, odnosno ima isključivo pravo duša djeteta, a i za cijeli period od oplođenja, rođenja, života pa sve do prirodne smrti. Njena uloga u ljudskom organizmu je njezino poslanstvo, njen zadatak na zemlji, a to je da preko života u tijelu nauči što više i omogući sebi prelazak sa nižega na viši nivo svijesti, zato je razumljivo da ako ti uslovi to nijesu omogućili da će ona sama da prekine razvoj novog života i izazove njegovu smrt.

Sjetimo se Budinih riječi, da je njegova duša inkarnirala tridesetšest puta i da neće više da se vraća, utjelesi, jer je naučila sve što je bilo moguće na zemlji. Indijsko društvo je podijeljeno na četiri kaste: prvoj kasti pripadaju ljudi sa nisko razvijenom dušom i to od jedan do devet puta reinkarnirani; ljudi iz te kaste su sposobni samo za fizičke radove i obične vojnike. U drugu kastu spadaju ljudi sa nešto malo razvijenijom dušom, od devet do osamnaest inkarnacija, sposobni za poslove trgovaca jer još nijesu aktivirali određene programe i razvili moralna načela. Treću kastu sačinjavaju jako sposobni ljudi koji imaju dušu sa devetnaest do dvadesetsedam inkarnacija i sposobni su da vode i upravljaju ljudskim zajednicama kao vođe, na primjer predsjednici nekog društva pa sve do predsjednika države. I na kraju, u najvišoj kasti su posvećeni ljudi, poznati u Indiji kao brahmani, budisatve, gurui i slično, sa dvadesetosam do tridesetšest puta inkarniranom dušom, koji su sposobni da posvete život duhovnim vrednostima. Prelaz iz jedne u drugu kastu za vrijeme jednog fizičnog života nije moguć; takođe nije moguće da neko iz nižih kasta postane brahman. U našoj hrišćanskoj civilizaciji moguće je da neko kome je duša nisko reinkarnirana postane pop i vrši crkvene obrede, što je u zadnje vrijeme i opšta praksa. Danas većina crkvenih službenika potiče iz nižih kasta, sa nisko inkarniranom dušom, pa nije ni čudo da među njima ima dosta krvoločnih vojskovođa i da su rijetki pojednici koji izražavaju humanost, odnosno da su rijetki oni koji imaju visoko inkarniranu dušu.

Razvijenost duše u čovjeku i njegova funkcija u društvu mogu da izazovu konflikt ličnosti, koji se na kraju manifestuje kao uzrok za bolest. Takve pojedince treba liječiti sa ciljem da prihvate funkcije u društvu koje su primjerene razvijenosti njihove duše, obično zaduženja koja zahtijevaju manju odgovornost. U dugogodišnjoj praksi sam sreo više takvih primjera gdje je energetski sistem pacijenta bio potpuno srušen, iako je njegovo energetsko i fizičko tijelo bilo zdravo. To je specifična situacija kada se duša priprema da napusti fizičko tijelo: ona tu ideju realizuje tako da uzrokuje neku nesreću sa smrtnim posljedicama kao što su to saobraćajne ili građevinske nesreće, samoubistva, neizlječive bolesti i slično i zatm duša napusti fizičko tijelo. Kada je fizičko tijelo pacienta zdravo, kao što je to u gornjem slučaju, liječimo na nivou duše, izliječimo ili zamijenimo dušu pacijenta, omogućimo normalno funkcionisanje organizma i spriječimo njegovu planiranu smrt. Zamjena duša može da nastupi spontano: to je primjetno kod neke nesreće sa težim tjelesnim posljedicama i kritičnom situacijom, gdje dolazi do medicinskog čuda kad pacijent iznenada počne da se oporavlja. Poslije ozdravljenja takav pacijent počinje da se ponaša drukčije, ako je prije nesreće imao eksplozivan i svadljiv karakter što znači da je njegova duša bila nisko inkarnirana, on poslije nesreće postaje miroljubiv, smiren, pokušava razumjeti svakoga, ima dobre duševne osobine, što znači da je novo dobijena duša na višem stepenu inkarnacije; u Indiji kažu da je on dobio razvijenu dušu sa višeg duhovnog nivoa.

Na osnovu brojnih eksperimenata, uspješnih liječenja kroz dugogodišnju terapeutsku praksu, mogu da potvrdim da sa dušom pacijenta možemo korektno sudjelovati, možemo je liječiti i po potrebi takođe zamijeniti, a da na nivou duše ne izazovemo nikakav prekršaj ili duhovni grijeh. Mogu takođe da napomenem da svi postupci i opreativni potezi terapeuta na nivou duše postaju uspješni jedino ako se terapeut nalazi na visokom stepenu duhovnog razvoja odnosno svijesti. Zamjena i liječenje na nivou duše ne stvara kod pacijenta na fizičkom tijelu nikakve smetnje, nema uzroka za bolest, nastaju neke karakterne promjene i to na bolje. Sve operacije na nivou duše omogućuje mozak, on je jedini sposoban da ostvari kontakt na višem nivou svijesti.

Duša kod novorođenog djeteta je takva kakva je, sa određenim stepenom sposobnosti s obzirom na stepen inkarnacije, vodila je proces razvoja djeteta, čista je i bez greha. Kod odraslih osoba duša zbog uticaja ega doživljava različita popuštanja i nama izgleda kao da više nije čista u kombinaciji sa egom. Na primjer svako fiksno, nepopustljivo ubjeđenje, kao što je vjersko, političko, isključivo jednostrano primanje načela drugih, na primjer pogleda demagoga, mišljenja pisaca, primanje učenja duhovnih učitelja, neograničeno podavanje raznim duhovnim putevima i slično, čini da mozak čistoj duši doda dodatni dio koji je odgovoran za funkcionisanje organizma u vremenu rasprava o tim određenim opredjeljenjima. Taj postupak ega i dodavanje repa duši ne nalazimo ni u literaturi istoka ni u literaturi zapada, ti zapisi se odnose na dušino napredovanje, mogli bi reći da to predstavlja njeno poslanstvo, misiju na zemlji.

Duša kroz vrijeme zaista napreduje i dobija različite prirepke, dodatne duše, za grupno djelovanje ili se opredjeli da ih odbija, da nema dodatnih tutora na sebi: duša sama odluči da će samostalno napredovati i neće prihvatati druge duše. Tako duša sama donosi zaključke na ličnom iskustvu učenja, životne prakse i duhovnog napretka. Obadva primjera odlučivanja, dodavanje duša ili odbijanja novih duša odnosno samostalno kreiranje, potpuno su ista, samo što ih okolina površno definiše kao negativan i pozitivan smjer duhovnog napretka. Mozak može duši da prilijepi druge duše, prirepke iz pomenutih primjera, samo ako je duša još nerazvijena, ako ima malo inkarnacija. Kod prvog primjera, pridobijanja prirepka, prirepka duši kod pojedinaca stvara slabe karakterne osobine; takve ljude društvo vidi kao negativce koji na kraju zbog primanja drugih duša, postaju izvođači crne magije. Kod drugog primjera duša ne prima načela drugih filozofija, njihove nauke analitično obrađuje i sama uči, razvija svoje sposobnosti i to je osobina visoko razvijenih duša. Taj samostalni put vodi ka duhovno razvijenoj osobi, sposobnoj da cijeni humana, etična i pravna načela, kao i da posjeduje druge pozitivne kvalitete: takvi pojedinci su za društvo poželjni i definisani su kao pozitivci, jer njihova djelovanja vode u pozitivan smjer.

Na osnovu nekoliko hiljada primjera liječenja različitih pacijenata ustanovio sam da čista duša novorođenčeta može kroz život da primi do dvanaest dodataka, prirepaka ili različitih duša. Vrlo rijedak je primjer da pojedinac ima samo jednu dušu, zato sam na toj osnovi i u interesu duhovnog razvoja sve pacijente podijelio na tri grupe po četiri duše. Osobina prve grupe pojedinaca koji mogu da posjeduju od jedne do četiri duše, je da imaju mogućnost da se direktno bave duhovnim učenjem i mogu da postanu za vrlo kratko vrijeme duhovno razvijene osobe. Duhovno razvijene osobe imaju samo jednu dušu, nemaju dodataka duši. U drugu grupu spadaju pojedinci koji mogu da dobiju od pet do osam duša i imaju karakteristiku da sa treniranjem i ulaganjem energije duhovno napreduju ili da održe prirepke duše i usmjere svoj razvoj ka negativnim osobinama. Treća grupa ljudi koji imaju od devet do dvanaest dobivenih duša je prihvatila negativne osobine kao što su dominantnost, zloba, vampirizam, podređivanje drugih, uživanje u mučenju, zločinima i slično i možemo zaključiti da su pojedinci iz te grupe usmjerili svoj razvoj u smjeru izvođača crne magije. Na osnovu liječenja pacijenata iz treće grupe mogu odgovorno da potvrdim da izvođači crne magije imaju dvanaest različitih duša i da te osobe nije moguće ozdraviti liječenjem na energetskom kao ni na fizičkom tijelu ili možda nekim drugom sistemom liječenja. Uspjeh liječenja tih zlobnih osoba je moguć jedino ako liječenje usmjerimo na nivo duša i tamo obračunamo sa njima.