5.1. Životno-kosmička energija

Životno-kosmička energija se nalazi svugdje oko nas, mi smo potopljeni u njoj i dio smo svih mogućih kreacija na zemlji koje zavise od njenog uticaja. Pogled na njeno djelovanje na organizam i ocjena njenih karakteristika nas upućuje na to da životno-kosmička energija nije samo energija, već da je to pozamašan kompleks više dimenzionalnih uticaja i različitih oblika energija i njihovih snaga. To saznanje nas prisiljava da energiju potrebnu za život ne možemo upoređivati sa fizički definisanim energijama ili nekim paušalnim vektorskim pogledom, kao što to radimo kod mehaničkih vidova energija. Moramo definisati nov pogled i saznanja o energijama za život na osnovu višedimenzionalnih uticaja na naš organizam i reagovanja ljudskog tijela na njihovo djelovanje.

Organizam je sastavljen od ćelija, koje izgrađuju organe i sisteme tijela na osnovu projekta genetskih programa, pa je logično da ja sa obzirom na različitost djelovanje organa i njihovih funkcija u tijelu za to potrebna za svaki organ njemu primjerena energija. Upravo radi toga životno-kosmička energija mora da sadrži cio spektar različitih energija, koje su potrebne organima tijela. Nju možemo definisati kao univerzalnu energiju jer je sastavljena iz svih poznatih i nepoznatih energija različitih potencijala i izvora. Da bi razumjeli univerzalnost te energije potrebne za život, za upoređivanje možemo uzeti cjelokupni spektar elektromagnetnih talasa. Univerzalnost se vidi u tome da elektromagnetna energija ima sve talase koje mjerimo sa impulsom u sekundi (Hz) i to od nule do beskonačnosti, kao i od nule pa do minus beskonačnosti. Takva elektromagnetna energija bi aktivirala sve prijemnike za svoje talasne dužine na svim kanalima od dugoga pa preko srednjeg, ultrakratkog, televizijskog, mobilnog, satelitskog i drugih frekvencija, čak bi je vidjeli kao bijelu svjetlost.

Životno-kosmička energija je zbir raznovrsnih energija i mogućnosti sa izrazito velikim energetskim potencijalom koje su na raspolaganju i date na upotrebu svim kreacijama na zemlji. Svaka ćelija i sa time i svaki organ u tijelu, uzima i usisava onaj dio energije koji je po osobinama i količini potreban za njegovo djelovanje, za život i opstanak. Pojedini organ u tijelu, ako ga posmatramo sa stanovišta njemu potrebne energije, ponaša se u skladu sa njegovim ćelijama i odgovarajućom energijom. Uzmimo za primjer energiju, koja je potrebna bubregu: ona će biti različita od energije drugih organa, jer svaki organ uzima sebi odgovarajuću energiju primjerenu načinu i ulozi koju vrši u organizmu. Tako tijelo ima potrebu za splet energija za svoje organe, koji crpi iz okoline, iz atmosfere, kroz određene tačke na djelovima tijela.

Energetski, svako je tijelo ili organizam vezano, odnosno priključeno na prijem životno-kosmičke energije iz okoline, kroz tačke na različitim krajevima tijela; pojednostavljeno, to bi izgledalo kao da je tijelo priključeno na izvor energije sa različitim kablovima raspoređenim po cijelom tijelu. Protok energije u tijelo kontroliše duša, koja za svaku nepravilnost ili slab prijem energije u organima aktivira mozak, upozoravajući da protok energije u ćelije ne teče normalno. Oblikovanje tih upozorenja izvodi duša u sudjelovanju sa mozgom i egom, koji ima pravo odlučivanja u skladu sa prirodnim zakonima. Nesmetan postupak primanja energije u ćelijama i organima tijela omogućuje da oni pravilno i nesmetano funkcionišu, što znači da je tijelo zdravo i da nema pojave bolesti. Smetnje kod primanja energije ili nesposobnost organa da prihvata energiju znači da je nastala blokada u djelovanju i da će to biti uzrok za bolest koji u konačnoj fazi može da izazove pojavu bolesti.

Protok energije je značajan faktor u djelovanju organizma i određene smetnje uzrokuju da organi ne mogu optimalno funkcionisati, ne ispunjavaju kolektivne zadatke organizma i radi toga se organi ili sistemi u tijelu razbole. S obzirom na potrebu dovođenja energije u tijelo nastaju jednake pojave u slučaju ako je nastala vanjska blokada ili ako je organ bolestan: u oba slučaja on nije sposoban primiti energiju. Ta dva oblika smanjene sposobnosti za prijem energije u tijelu predstavljaju osnovu da možemo direktno da utičemo na oboljele organe za otklanjanje smetnji, na mogućnost kanalisanja energije i povratak sposobnosti organa za normalno funkcionisanje. Sve te operacije otklanjanja smetnji i povratka sposobnosti organa za normalno djelovanje realizujemo energetskim liječenjem, tretmanom za liječenje sa životno- kosmičkom energijom.