12.6. Uloga životno-kosmičke energije

Duša, taj visoki princip našeg konstruktora u sudjelovanju sa egom vodi preko mozga sve genetske programe i procese koji teču kroz organizam: duša i ego su takođe odgovorni za sva naša ponašanja u okolini gdje živimo i radimo. Kompletan sistem djelovanja našeg organizma bi sigurno otkazao ako duša i mozak ne bi za potrebe djelovanja svog organizma imali odgovarajuće gorivo, primjernu energiju. U poređenju sa automobilom gdje je vozač duša automobila i motor njegovo pogonsko sredstvo, odnosno mozak, oni ako nestane goriva za djelovanje motora, ostaju bez mogućnosti funkcionisanja, rada i upotrebe. Isto tako duša kod čovjeka ostaje slijepa ako mozak za potrebe organizma nema odgovarajuće energije. Duša može svojim komandama da tjera siluje mozak da organizam djeluje, ali će u tome biti neuspješna ako mozak za tijelo nema energije, tijelo će se ugasiti, prekinuće funkcionisanje i uzaludni su svi pokušaji i duše i mozga.

Mnogi ezoterični smjerovi i naučna istraživanja potvrđuju činjenicu da je čovjekov organizam sličan univerzumu, samo što je uokviren i ograničen oblikom ljudskog tijela. Takođe je poznat uslov da našem tijelu treba univerzalno gorivo, univerzalna energija za njegovo funkcionisanje i život. Poznate i nepoznate energije su prisutne u sklopu univerzalne energije koju prima naše tijelo. Mogli bi reći da su sve energije kosmosa i naše zemlje sastavni dio te energije, koju možemo imenovati gorivom. Duši treba univerzalna energija, ona dolazi iz kosmosa; i tijelo je zavisno od te energije i promjene u kosmosu djeluju na njega; promjene važe i za cijelu zemlju. Promjene u svemiru naš organizam osjeća i ako su te promjene vitalnog značaja za naše tijelo u njemu se promijene parametri funkcionisanja i organizam automatski počne djelo- vati po načelima tih promjena.

Neće biti suvišno da ponovim da univerzalna energija koja je primjerna za naš organizam dolazi iz postojećeg univerzuma i tako joj možemo dati ime kosmička energija. Drugi uslov koji je potreban organizmu da pravilno funkcioniše su energije koje posjeduje mjesto gdje živimo, dati uslovi koje diktira zemlja. Ako obadva uslova udružimo, energiju kosmosa i energiju zemlje, gorivo koje je potrebno organizmu da pravilno funkcioniše mora biti vezano za te uslove: životno (uslov zemlje) - kosmička (uslov svemira). Životno-kosmičku energiju možemo nazvati i drukčije, ali će ipak njen sastav morati da ispunjava gore navedene uslove i njen sastav, s obzirom na moguće pravce razvoja, mora posjedovati i sve poznate i nepoznate energije naše galaksije.

Naše tijelo koristi energiju iz okoline i oko sebe stvara zaštitno bioenergetsko polje, poznato kao polje aure. Bioenergetsko polje, dobijeno od životno- kosmičke energije, koje se formira oko našeg tijela kod zdravog tijela, kod zdravog čovjeka je homogeno i vidljivo je kao sijevajući balon jajastog oblika. Vlastito polje aure, taj zaštitni energetski potencijal organizma predstavlja barijeru za prolaz životno-kosmičke energije. Nastaje proboj potrebne energije kroz zaštitno polje tijela koji se manifestuje kao vrtlog, kolo koje su u Indiji nazvali čakre, to je proboj životno-kosmičke energije do svakog dijela tijela. Te proboje energije, čakre možemo razlikovati između sebe po njihovom obliku i mjestu gdje su se pojavile.

Na istoku čakre crtaju sa listovima cvijeta lotosa i mogli bi reći da čakra ima toliko listova koliko ima glavnih energija koje protiču kroz nju. Čakre ispod diafragme, neki ih zovu fizičke čakre, imaju od četiri do šesnaest listova lotosa, dok sedma čakra, koja se nalazi na vrhu glave ima 998 lotosovih listova. Kako lotosovi listovi u svakoj čakri, kao što sam naveo, znače različite energije, mogli bi zaključiti da mozak preko sedme čakre prima i upotrebljava najviše različitih energija za svoje potrebe. Pojedini organi tijela primaju različite segmente iste energije i moglo bi nas to prevariti da pomislimo da je u energiji potrebnoj za život bezbroj različitih energija, pa ipak to nije tako.

Za primjer uzmimo svjetlost: to je elektromagnetno talasanje i nosilac prenosa informacija za radijski, televizijski, mobitel, satelitski, digitalni program da ne nabrajam, je elektromagnetno talasanje. Upoređivanjem sa univerzalnošću životno-kosmičke energije, upoznajemo da ona ima cio spektar talasa elektromegnetnog njihanja odnosno frekvencije. Za njihovo funkcionisanje pojedinim organima tijela je potreban samo jedan dio spektra energija, što bi u našem primjeru iz navedenog upoređivanja značilo da oni koriste energiju satelitskih talasa ili možda samo svjetlosni dio spektra. Zvuk je ograničeni interval mehaničkog talasanja, koje naše uho može da registruje: u tom upoređivanju životno-kosmička energija, kao univerzalna energija života, ima u svom sastavu kompletan spektar brojnih mehaničkih nihanja, odnosno frekvencija.

Današnji pogledi na energije su ograničeni zakonima fizike, definisane u zemaljskim dimenzijama, naučno nedorečenim, što daje mogućnost nekim ezoteričnim i naučnim raspravama da pojedini stručnjaci tvrde da su te energije one energije koje su nam potrebne za život. To su zamke pogrešnog pojmovanja univerzalnosti ljudskog tijela i odgovarajuće energije koja je organizmu potrebna za normalno funkcionisanje. Svaki organ ili sistem tijela ima potrebu za sebi primjernom, posebnom energijom; zato je razumljivo da djelovanje pojedinih energija u tijelu zadovoljava samo jedan dio organizma.

Djelovanje samo jedne energije na naše tijelo znači da jedan dio tijela normalno funkcioniše, dok drugi djelovi tijela koji tu energiju ne trebaju počnu umirati. Mnogi ljudi su zavedeni sposobnostima senzora vida i sluha: ti organi registruju samo mali dio spektra svoje energije i tako stvaraju u našom mozgu lažnu sliku realnog stanja u prirodi. Čovjeku su potrebni različiti mjerni instrumenti i aparati da vidi i čuje ono što naši senzori, organi ne registruju, kako bi proširio pogled na univerzalnost energija oko nas.

Liječenje bojama je primjer gdje se za tretmane upotrebljava samo dio energije koju kanališemo u organizam pacijenta. Vidni spektar svjetlosti je sigurno vrlo mali dio elektromegnetnih talasa i pojedina boja je samo jedan dio svjetlosti koji upotrebljavamo za liječenje. Iz maloga dijela elektromagnetnih talasa svjetlosti, uzeli smo mali dio svjetlosti, boju koja može da zadovolji sa energijom samo neki dio organa u našem tijelu. Posljedice takvog liječenja mogu da stvore velike poteškoće kod pojedinih bolesnika, jer liječenjem srca mogu da popuste bolesni bubrezi ili mozak pod jakim uticajem sada zdravog srca. Možemo taj princip uporediti sa starim automobilom gdje bi dobro popravljen motor kod brze vožnje uzrokovao saobraćajnu nesreću lomljenjem necentriranih točkova.

Terapija sa zvukom na ljudski organizam djeluje slično opisu upotrebe svjetlosti, kao djelimičan uticaj na naše tijelo., a danas možemo da sretnemo pojedine terapeute koji liječe zvukom proizvedenim iz za to primjernih metalnih posuda. Ritmičnim udarcima u metalne tanjire koji proizvode odgovarajuće tonove iz cijelog zvučnog spektra usmjeravaju ih na pacijentov organizam i to sigurno daje neki pozitivan rezultat za neki dio tijela koji tu energiju treba, ali ta energija ne može nikako pozitivno djelovati na cijelo tijelo. Prisustvovao sam jednoj od terapija zvukom gdje je terapeut pretukao metalne tanjire i posude i prije bih rekao da je to sličilo nekoj nekontrolisanoj vježbi aerobike nego organizovanom terapeutskom liječenju. Neću da analiziram tibetanske vježbe zvukom, jer oni tačno znaju koji ton odgovara kom organu, pa na osnovu dobijenog rezultata i stečenog znanja iz prakse mnogih generacija mogu konstatovati da zvuk pozitivno djeluje na organe koji tu energiju koriste za svoje djelovanje.

Primjera da terapeuti koriste samo dio neke energije za liječenje ima ih prilično, što je samo dokaz da živimo u razvojnoj fazi otkrivanja uticaja energija na naše tijelo. Djelovanje bioenergijom ne može dati nekih dobrih rezultata, jer bi za to morala bioenergija terapeuta biti čista, energetski nezaražena i potpuno jednaka pacijentovoj specifičnoj energiji što je među ljudima danas nemoguće naći. Procesi evolucije i prenos oštećenih gena od predaka na potomke su promijenili energetsko stanje bioenergije svakog pojedinca, tako da ne možemo naći dva čovjeka sa jednakom aurom. Kod svakog od nas aura nosi sva oštećenja i deformacije gena dobijenih kroz život i one od predaka. Bioenergetičari su uvijek zaraženi bolesnim energetskim sistemom pacijenta kojega liječe i tu njegovu bolest, izraženu kroz energiju, prenose na drugog pacijenta, zaraze ga bolešću drugoga bolesnika. Rad bioenergetičara na energetskom nivou izgleda kao hirurga koji operiše prljavim rukama i nedezinfikovanim skalpelom. Takva bi operacija inače uspjela, ali će se pacijent zaraziti nekom infekcijom tokom hirurške intervencije i može da umre. Nekada je za takve primjere liječenja kružio vic: “Operacija uspjela, pacijent umro”.

Životno-kosmička energija ima univerzalne osobine zemlje i kosmosa sa svim potrebnim parametrima za univerzalno tijelo, za ljudski organizam koji ispunjava božanski princip svemira. Čovjek je kosmos u malom, kažnjen da mora funkcionisati u kavezu svog tijela i da mora živjeti u kavezu zemlje. Sa svojim znanjem i iskustvom čovjek pokušava da bude bog, zato nije čudo da strada priroda.