10.1. Duša i pogledi različitih civilizacija na dušu

Kod oplođenja božanska duša uzima komandu upravljanja sa procesima stvaranja novog organizma i kod rođenja duša djeteta je čista bez vanjskih uticaja na njene programske mogućnosti komandovanja. Ubiti novorođenče znači da smo ubili čovjeka koji još nema grijeha prema okolini i ljudima oko sebe pa to stvara kod ubice najveći zločin koji se manifestuje na nivou duše. Isto tako prekid trudnoće iz nekih neobjektivnih uzroka na primjer iz inata prema partneru, revanšizma ili osvete prema njemu, stvara greh na nivou duše, žena gubi pravo da ima djecu i postaje neplodna, jalova;, a i otac, ako svojim ružnim postupcima prisili ženu na prekid trudnoće stvara grijeh na nivou duše, koji je doduše nešto manji. Za takve primjere medicina ne može da nađe uzroke za neplodnost i njihovi nalazi potvrđuju da su takve žene potpuno zdrave. To nas ne smije iznenaditi, iako smo danas svjedoci da mnoge medicinske i religiozne doktrine padaju kao kuće od karata, te dvije institucije se tvrdoglavo drže starih i već prevaziđenih doktrina.

Već samo razgovor o duši izaziva revolt u redovima pojedinih institucija i društva, odnos društva i pojedinaca na vodećim položajima su krajnje negativni, posebno se to može vidjeti kroz djelatnost vodećih informacijskih sistema koji iz neznanja o tematici duše ne dozvoljavaju promjene ustaljenih i zakržljalih pogleda na princip boga, na zakone prirode. Zato čitaocu preporučujem da slijedeće redove teksta koji govore o duši, prihvati bez naših ustaljenih ubjeđenja, da isključi današnje vrijeme i poglede i posveti se isključivo radu i mislima istraživača, koje iskreno donosi ovo moje pisanje o božanskim principima i značaju duše iz pozicije njenog poslanika.

Duša, odmah poslije rođenja djeteta, dobija dominantnog suvozača, ego, koji utiče i takođe kreira sve osnovne principe koje je do rođenja imala samo čista duša. Te dvije komande ispunjavaju zakon dualnosti koji definiše opstanak svake kreacije na zemlji i omogućava da kreacija samostalno funkcioniše (ego), u skladu sa principima našeg tvorca, zakonima prirode (duša). Sa formiranjem ega u tijelu dolazi do preokreta u komandama, ego dobija takoreći neograničene privilegije za vođenje našeg života u prirodi. Ego se formira na osnovu iskustva i obrazovanja, mozak prima komande na osnovu ličnih zaključaka i počinje reagovati pod tim uslovima. Ego u suštini podredi dušu i prisili je da se komande upravljanja sa našim organizmom izvode pod njegovom kontrolom, bez obzira na to da li su te komande za organizam dobre ili loše. Razumljivo je da ego kao naučeni kormilar na leđima našeg tijela ne može potpuno i samostalno djelovati nad božanskim principom duše, to bi bio apsurd i u kritičnim situacijama za organizam možemo primjetiti da to nije istina. Ego može nadvladati unutrašnje Ja samo u slučaju da mu duša, unutrašnje Ja to omogući. U tom slučaju duša dobije neki prirepak formiran od ega, mogli bi reći da je to kao neka nova duša koja uz postojeće osnovne principe komandovanja sa našim organizmom dobija dodatne mogućnosti za izvršavanje zahtjeva i naredbi našeg ega. Dobija se osjećaj da mi ustvari prirepkom dobijenim od ega imamo još jednu dušu koja je zatrovana i uprljana egom. Na primjer, ako se opredijelimo za neku lošu ljudsku osobinu kao što je krađa, laganje, kriminal i slično, to se desi tako što formiramo za to prirepak duši, novu dušu koja će nam koristiti i početi da funkcioniše kada počnemo da upotrebljavamo te nove osobine. U našem organizmu se u takvim situacijama kao što je krađa preklopi komanda iz osnovnih funkcija duše na novu dušu koja poznaje komandu za krađe. Osnovnu ili dušu dobijenu rođenjem uvijek imamo u akciji i koristimo je kada te loše osobine ne izvodimo, što znači da u našem organizmu djeluje dvojnost duša, jedna čista, osnovna i druga, deformisana od ega. Tako lopov koristi osnovnu dušu za svakodnevno funkcionisanje i po ponašanju se ne razlikuje od ostalih građana, a kada počne da krade druga duša vodi komande bez obzira na to da li je to dobro ili loše za nas ili okolinu.

Formiranjem dvojnosti duša, prirepaka kojih može biti mnogo, njihova namjenska upotreba omogućuje da među nama u društvu žive dobri i loši ljudi i da se između sebe ne razlikuju. Jednostavno ih ne možemo prepoznati jer u društvu imaju aktiviranu osnovnu dušu koja je čista, a ne novu dušu, prirepak koji trenutno čeka u rezervi, spremne za posebne namjene. Tako dobijene osobine koje postaju sastavni dio naše ličnosti, formiraju karakter dvoličnosti ili više ličnosti zavisno koliko se prirepaka pomoću ega formiralo, odnosno koliko smo formirali novih duša za taj rezervni sastav komandovanja.