10.5. Dužnosti genetskih programa

Mozak stvara dodatne komande duše i formira dvojnika pod upravom ega da zajedno vode naš organizam. Duša kod duhovno razvijenih pojedinaca zbog stečenog iskustva svijesti iz prošlih života prosuđuje i u pozitivnim slučajevima omogućuje egu da realizuje pojedine naredbe, mozak sam presuđuje o korisnim komandama duše ili ega. Neke komande se izvode spontano, bez obzira na dušu i ego, a to su naredbe koje održavaju normalno djelovanje svih funkcija u životu čovjeka. Svi programi koji definišu djelovanje organizma se formiraju kod oplođenja muškarca i žene i zapisani su u DNK strukturi. Svaka ćelija ima komplet svih programa za cijeli organizam koji brinu da organi i sistemi tijela pravilno funkcionišu. Duša sve kontroliše i komande izvodi tako da preko mozga aktivira genetske programe za djelovanje naših organa, sistema tijela i cijelog organizma.

Direktna veza duše preko mozga sa genetskim programima pazi da se svi programi pravilno izvode što je garant da organizam zdravo funkcioniše. Genetski programi su slični programima u računarima, koji izvode određene operacije potrebne za izradu određenih radnji. Na primjer, kompjuterski program za pisanje riječi i teksta aktiviramo tipkanjem po tastaturi računara, napišemo tekst, pohranimo ga u memoriji i preko printera prenesemo napisani tekst na papir. Program za pisanje mora uključivati sve operacije i komande tačno definisane i prenesene preko procesora da se cijeli proces pisanja i printanja tačno izvede. Isto tako komande duše preko mozga aktiviraju programe za djelovanje svih elemenata u organizmu.

Ako za primjer uzmemo bubreg, duša će preko mozga da aktivira genetski program za bubreg i imat će nadzor nad njegovim djelovanjem cijelo vrijeme života. Oštećenje genetskog programa bubrega, koje mogu napraviti virusi koji unište genetske sekvence i pokvare program, dovodi do smetnji u njegovom funkcionisanju i pojavi se nepravilno djelovanje bubrega u tolikoj mjeri koliko je veliko nastalo oštećenje. To nepravilno djelovanje bubrega zbog oštećenih gena se na fizičkom tijelu manifestuje kao bolest. Mozak kontrolom djelovanja genetskog programa i pojavom bolesti oštećenja ne popravlja, smatra da je program takav kakav je i bolest počne da se razvija što na kraju znači da će bubreg biti oštećen ili uništen. Bubreg kod oštećenja radnog programa radi na nekom drugom nivou, na nekoj drugoj frekvenciji i izgubi dotok životno-kosmičke energije koja više nije na tom mjestu, koje nema, pa se i sa strane energije bolest bubrega brže razvija.