1. KAKO POČETI

Više puta sam kod predavanja o energijama naišao na poteškoće kako objasniti neku energetsku pojavu ili uticaj te energije na naš fizički svijet. Poteškoća leži u tome kako izabrati odgovarajući primjer, koji na nivou fizičkog svijeta odgovara za opis pojava iz svijeta energija, da bi razumijevanje tih pojava postalo jasno i razumljivo. Analizom tog problema sam došao do zaključka da je naš zapadni svijet i pored svog tehničkog napretka neobrazovan i sa društvenim sistemima, kao i religioznim načelima, osiromašen za sposobnost prihvatanja nivoa duhovnosti, nivoa energija i mogućnosti razumijevanja duhovnih zakona. U državama zapada, društva materijalističnog pogleda na svijet i u državama gdje vlada samo jedna religija, postoji veliki raskorak u shvatanju duhovnosti i fizičkog načina života: on je tako velik da se energetske pojave mogu protumačiti samo preko logike fizičkog svijeta, što predstavlja priličnu poteškoću radi nekih fizičkih dimenzija koje kod energija ne postoje.

Takođe, društveni sistemi, obrazovni programi, radni procesi, razni pokreti i takoreći svi oblici udruživanja imaju za cilj nametanje usmjerenog sistema upravljanja sa ciljem realizacije svojih programa i dominacije. Pojedinačni član društva mora biti poslušan, dovoljno obrazovan, spreman da prihvati zahtjeve radnih procesa, stvaranje timova u određenim okolinama i slično, sa ciljem da omogući realizaciju određenih ciljeva planirano vođenih sistema i projekata društva. To nije ništa loše sa pozicije vladajuće struje u društvu i za njen razvoj, loše je to što je pojedinac ispunjavanjem svojih obaveza za grupne ciljeve potrošio svoje raspoloživo dnevno vrijeme i zbog toga zaboravio na mogućnost ličnog usavršavanja i odlučivanja, to jest izgubio je svoju slobodu. Ti usmjereni sistemi društva ograničavaju pojedinca i zacrtavaju mu put ka osvajanju materijalnih dobara i udobnog načina života. Pojedinac razvija svoj ego: kupuje automobile, stanove, gradi kuće i vikendice, kupuje jahte, sakuplja i kupuje skupe i vrijedne predmete, putuje po svijetu, sve sa ciljem lične afirmacije i dokaza da je uspio u sistemu, koji ga je planirano “usmjerio”. To, takođe, sa određenih pozicija nije ništa loše: pojedinac samo mora da zna da je sebe vaspitao i potpuno prilagodio osvajanju materijalnih ciljeva, što mu je onemogućilo da razvije unutrašnje kvalitete ili kako neki kažu - svoje unutrašnje Ja. Tu dolazi do kritičnih oštećenja na duhovnom nivou, jer čovjek gubi osjećaj za humana, socijalna i etička načela, koja su mu za duhovni rast nužno potrebna.