2.4. Pogonska energija, koja je potrebna čovjeku

Ako još jednom uporedimo čovjeka i robota ustanovit ćemo da robot posjeduje neki oblik kompjutera i njegov procesor - čovjek ima mozak; robot ima kompjuterske programe za djelovanje pojedinih djelova - čovjek za to ima gene u DNK i njihovu programsku strukturu; robot ima akumulator za pogon i tako možemo očekivati da čovjek mora imati neku energiju za svoje djelovanje, koja mu omogućava kompletno funkcionisanje svih organa i sistema tijela. Okvirno možemo prihvatiti to poređenje robota i čovjeka: robotu je potrebna energija za njegovo djelovanje i on nju dobija iz posebnog izvora, iz pogonske energije, iz goriva; čovjek, kao živi organizam, ne dobija energiju za potrebe organa i sistema u tijelu sa prostim pretvaranjem jedne energije u drugu, nego iz univerzalne energije uzima pojedine energije, koje su mu potrebne za djelovanje njegovih organa i sistema u tijelu. Univerzalna energija koju koriste organizmi ima specifične, neočekivane karakteristike, oblike i osobine koje su vezane za energiju zemlje i koje su pod direktnim djelovanjem svemira.

Ljudski organizam djeluje pod uticajem različitih energija, koje se nalaze u okolini, u atmosferi zemlje, pa slobodno možemo reći da je naše tijelo potopljeno u energiji života. Upravo radi tog korišćenja univerzalne energije, čovjek ne može da živi van njenih uslova. Za održavanje života čovjek mora da diše, da koristi kiseonik koji se nalazi svugdje oko nas, tako isto organi i sistemi tijela crpe odgovarajuće energije za svoje potrebe iz naše okoline, iz atmosfere. Mogli bi reći da je pogonsko gorivo za čovjeka i njegov opstanak zemaljska atmosfera, koja se stara da bude prisutna na zemlji, odnosno da je imaju organizmi na zemlji u dovoljnoj količini, kako bi fizički mogli da funkcionišu.

Već sam ranije u knjigama o liječenju sa životno-kosmičkom energijom naveo da su ljudi kroz razdoblje više od tri hiljade godina pokušavali razumjeti i definisati energiju, gorivo koje napaja njihova tijela. Razmišljanja su se vrtjela oko definisanja neke energije, koja se stvara u zdravom tijelu, o izvoru te energije u svjetlosti, pretpostavljali su da je ta energija iz različitih izvora u svemiru, da nam život daje energija sunca ili su definisali tu energiju kao izvor beskonačnog potencijala koji se nalazi negdje u sredini svemira. Svi su oni bili djelimično u pravu, mogao bih reći da su se svi skupa približili konačnom rešenju. Energija, koja je potrebna za djelovanje organizma, dolazi u većoj mjeri iz sunca i njegove svjetlosti, ali na tu energiju utiču sve planete i cijeli svemir. U biti se energija svemira miješa sa energijom zemlje i tako daje sve potrebne parametre koji su potrebni za razvoj živih organizama na zemlji i odgovarajuću energiju kao pogonsku silu. Kao što sam pomenuo, sila, energija potrebna živim organizmima ne dolazi u tijelo iz nekog ograničenog izvora, tijelo je potopljeno u toj energiji i direktno se napaja iz tog bezgraničnog izvora. Uzmimo za primjer komad suvog drveta i potopimo ga u vodu: voda će sa svih strana prodirati u drvo. Isto tako naše je tijelo potopljeno u energiju života i direktno, sa svih strana, kroz sve tačke dodira, crpi tu energiju za svoje potrebe. Disajni sistem našeg organizma djeluje slično: iz univerzalne atmosfere uzima kiseonik, kojega ima svugdje oko nas, mi smo potopljeni u atmosferi punoj kiseonika.

Moj površni prikaz energije života oko nas predstavlja nov pogled na ljudski život i njegovu zavisnost od majke zemlje. Napravio sam hiljade eksperimenata i mjerenja koja potvrđuju činjenicu da se svi živi organizmi nalaze u energiji koja je potrebna za njihov život. Meni je žao da ta moja otkrića postavljaju sve do sada dokazivane teze i teorije o energiji života pod znak pitanja i da sve te tvrdnje treba danas ponovo provjeriti i dokazati. Svaki terapeut koji je duhovno zreo i koji je sposoban da upotrijebi sve instrumente za mjerenje duhovnih energija moći će sa sigurnošću da dokaže da se naše tijelo nalazi u energiji koja mu je potrebna za život.

Potrajat će još dosta vremena, rada, truda i eksperimenata da upoznamo sve parametre energije koja nam je potrebna za život, koja je pogonska sila u našem tijelu. Tu energiju života, koja se nalazi svugdje oko nas nazvao sam “životno-kosmička energija” iz jednostavnog razloga jer izraz “životna” znači da nam je potrebna da živimo i “kosmička” jer je ta energija pod direktnim uticajem svemira.

1. Ljudskom tijelu je potrebna energija, pogonsko sredstvo ili gorivo za funkcionisanje svih organa i sistema fizičkog tijela. Nijedan organ ili sistem u tijelu ne može pravilno djelovati, ako nema dovoljno te energije.

2. Energiju, koja je nužno potrebna našem tijelu da normalno funkcioniše nazvao sam životnom (potrebna nam je za život) kosmičnom (stvara je kosmos) energijom. Životno-kosmička energija se nalazi svugdje na zemlji; zemlja, kao i naše tijelo, je potopljena u njoj.
3. Naše tijelo direktno prihvata energiju života, slično kao u sistemu za disanje: pluća su u diretnoj vezi sa vazduhom, sa kiseonikom, zemljinom atmosferom.