5.6. Metoda terapije

Terapeutska metoda liječenja sa životno-kosmičkom energijom je maksimalno usklađena sa djelovanjem organizma i uzima u obzir sve moguće blokade u protoku energije kroz naše tijelo. Razni uticaji, blokade i slični traumatični uzroci za smetnje prolaza energije do organa su glavni uzroci za oštećenja energetskog tijela, aure, bioenergije. Međutim, uzroci za bolest fizičkog tijela su u većini slučajeva vezani za genetske programe, za programe koji definišu funkcionisanje organa i sistema tijela, odnosno za nepravilnosti i povrede ili štetne elemente u programima strukture DNK ćelija. Ti negativni uticaji ili oštećenja energetskog i fizičkog tijela su u direktnoj međusobnoj vezi, jedno tijelo izlazi iz drugoga, pa se nastale smetnje na jednom tijelu automatski izraze, pojave na drugom tijelu.

Ocjenjivanjem zdravlja našeg fizičkog tijela, koje je predmet posmatranja i osnova da razumijemo kako postoji, jasno je da je to samo radi energije koju prima iz okoline, izvan tijela, pa terapeut mora uvijek, kao prvo, da usmjeri liječenje na energetsko tijelo. Energija koja teče u fizičko tijelo, životno-kosmička energija, ne smije imati blokade protoka, zato je potrebno energetsko tijelo očistiti od svih vanjskih uticaja, deformacija i oštećenja i omogućiti nesmetani prolaz energije kroz bioenergetsko polje, auru, kroz čakre, sa zadatkom da fizičko tijelo ne bude opterećeno oštećenjima na energetskom tijelu. Naše tijelo se posle dugog trajanja blokade zna prilagoditi tim oštećenjima u energetskom tijelu i navići se na njih. To prilagođavanje više ne predstavlja neku po život opasnu blokadu, ali ako tijelo oboli, te stare smetnje postaju jedan od vidljivih uzroka da tijelo popusti i da se pojavi bolest. Karakteristični uticaji okoline na naše tijelo ili uticaji podneblja gdje živimo djeluju na nas kao opterećenja, pa ovdje ponovo dajem svoj zaključak koji obavezuje: da je životno-kosmička energija čista i neopterećena tim dodatnim uticajima i omogućava nam da zdravo živimo. Terapeut usmjerava pažnju na te vanjske uticaje i maksimalno djeluje na njihovo otklanjanje; tako ispunjava obavezu da prvo liječi energetsko tijelo gdje se nalaze uzroci za bolest i tek poslije djeluje na fizičko tijelo.

Fizičko tijelo je inertno, sporo reaguje i teško se privikava na određene energetske promjene, što mora kod terapija da se uzme u obzir. Suprotno, energetsko tijelo na promjene i uticaje reaguje odmah u trenutku i pošto su naše terapije energetske, odmah poslije terapeutske intervencije možemo da provjerimo i ustanovimo rezultate našeg rada. Tako izliječeno, popravljeno energetsko tijelo, koje sada poseduje zdravu i snažnu auru, pritiska na inertno fizičko tijelo da se prilagodi i primi novo energetsko stanje. Saznanje o slabom odazivu fizičkog tijela na energetske promjene sam otkrio nakon dugogodišnjeg studiranja i prakse; praksa takođe potvrđuje da je između energetske i fizičke terapije potrebno ostaviti jedan dan. Kod terapije je dobro držati se ovog redoslijeda: prvi dan izvodimo energetsku terapiju, drugi dan je slobodan i treći dan izvodimo fizičku terapiju.

Poslije dugogodišnje analize djelovanja organa u tijelu, ustanovio sam da su programi gena u svakoj ćeliji tako programirani da svi organi u određenem sistemu tijela djeluju između sebe sinhrono i u skladu sa zajedničkim zadatkom tog sistema. Organizam, odnosno tijelo, zahtijeva od svakog svog organa i sistema u tijelu, da djeluju usklađeno za potrebe grupnih ciljeva tijela. Duša, koja preko mozga upravlja i vodi procese definisane genetskim programima, ima po matematičkim izračunima višedimenzionalni karakter i po danas poznatim matematičkim modelima može imati preko šesdeset različitih dimenzija. To, da je duša tako složena, kod liječenja može da nas zbuni, pa kod izvođenja terapija uzimamo u obzir samo dimenzije koje su usko vezane za određene organe, sisteme tijela i potrebe cjelokupnog organizma.

Primarnu ulogu u vođenju i prenosu informacija u organizmu ima mozak sa kompletnom infrastrukturom živaca, osjetila i čulnih organa. Mozak nije samo dobro konstruisan kompjuter i mada je danas, isto tako kao i duša, nama još nepoznat, možemo zaključiti da mozak ima nevjerovatne mogućnosti u izvođenju operacija u tijelu, nešto slično kao što ih ima duša u svemiru i prirodi. Za potrebe liječenja dovoljno je da smo svjesni da duša upravlja sa cijelim organizmom preko komandi koje izvodi preko mozga. Neće biti suvišno napomenuti da mozak ima još pravo i sposobnost vođenja organizma na osnovu vlastitog znanja i iskustva koje smo definisali kao ego. U jednom i drugom primjeru mozak, kod izvođenja komandi, prvo raspoznaje DNK programe u ćelijama na osnovu njihovih energetskih oblika. DNK svih ćelija u organizmu ima energetski oblik spirale i svi programi koji se izvode preko mozga izvode se preko registracije tog energetskog stanja, što znači da mozak prepoznaje svoje ćelije preko njihovog spiralnog oblika energije. Svi genetski programi, bez obzira na to da li su u vezi sa ćelijom, organom, funkcionalnim sistemom tijela, dijela tijela ili cijelim organizmom, u povezanosti sa mozgom su registrovani isključivo preko spiralnog oblika energije DNK programa.

Uzmimo, na primjer, ćelije raka koje se formiraju u debelom crijevu i putuju kroz organizam i možemo ih pronaći metodom markiranja u svim sistemima protoka vode, limfe i krvi. Tu, za medicinu neizlječivu bolest, ne uzrokuju deformacije hemijskih ili bioloških procesa: nastanak i razvoj ćelija raka je vezan za promjenu energetskog oblika DNK ćelije. Ćelije raka nemaju energetski oblik spirale kao što to imaju zdrave ćelije: energija tih ćelija ima oblik sličan cvijetu sa četiri lista pa ih zbog toga mozak ne raspoznaje i tako one ostanu van njegove kontrole. Iako su te štetne ćelije, nažalost, proizvedene u samom organizmu, one nekontrolisano putuju kroz cijeli organizam, kroz sisteme vode, limfe i krvi. Nađu najslabije mjesto u tijelu, tu se nasele i počnu se množiti dijeljenjem, stvaraju lične tvorevine poznate kao metastaze, hrane se organizmom te polako, ali sigurno, iscrpe organizam i na kraju ga unište. Pošto se energija rakastih ćelija dijeljenjem mijenja iz četvorolistnog u dvolistni oblik, terapeut sa životno-kosmičkom energijom ima mogućnost da na osnovu mjerenja ustanovi stanje bolesti. U medicini se još nerazvijene rakaste ćelije četvorolistnog oblika energije koje putuju kroz tekućinski dio tijela, liječe sa otrovima hemoterapije, dok se metastaze, sastavljene iz dvolistnih ćelija, vidne kao guka, koje mogu da nastanu na svim djelovima tijela, liječe odstranjivanjem, hirurškim zahvatom ili ih uništavaju zračenjem. I jedan i drugi medicinski postupak liječenja raka stvara u organizmu teške posljedice, hirurški zahvati i zračenje uništavaju susjedni, zdravi dio tijela, dok hemoterapija truje citostaticima cijeli organizam. Pacijent obolio od raka jedino može da preživi medicinski način liječenja ako njegov organizam brzo obnovi, zacijeli oštećeni dio, odnosno ranu nastalu rezanjem, zračenjem i ako pravovremeno odstrani otrove unešene u organizam postupkom hemoterapije, odnosno ako savlada posljedice liječenja.

U praksi, sa liječenjem rakasto obolelih pacijenata, nijesam došao do potpunog otkrića zašto mozak ne registruje ćelije koje nemaju spiralni oblik energije, zašto se ne aktivira odbrambeni sistem tijela protiv svih deformisanih ćelija i zašto mozak dozvoljava da organizam na kraju, sa njime, bude uništen. Sam pronalazak, da mozak kontroliše ćelije na osnovu spiralnog oblika energije DNK, je veliko otkriće za energetsko liječenje. Za medicinu neizlječive bolesti su upravo bolesti ćelija na energetskoj osnovi, pa ih energetskim pravilima takođe možemo izliječiti. Transformacijskim pravilima bolesnim ćelijama vratimo nazad spiralni oblik energije na koje mozak automatski reaguje, registruje te ćelije na osnovu obnovljenog, izliječenog spiralnog oblika energije, pozitivno usmjeri svoje komande i ćelije zaduži da izvode odgovarajuće funkcije u organizmu. One ćelije, koje su već trajno oštećene i neizlječive, medicina ih registruje markiranjem, energetskim pravilima izbacujemo iz organizma preko mokraćnog sistema.

Ako na bilo koji način promjenimo energetsku sliku ćelija ili oštetimo genetske programe, kao što je to primjer kod uticaja virusa i slično, to uzrokuje smetnje u genetskim programima, nepravilno djelovanje organa u tijelu, izazove ili bolje rečeno aktivira pojavu bolesti. Duša pada na ispitu održavanja organizma, jer je mozak kod bolesti otkazao u davanju ispravnih komandi, pa put ka ozdravljenju možemo pronaći tako da mozak pacijenta prihvati uspješne terapije sa životno-kosmičkom energijom. Emotivno prihvatanje energetske terapije koja daje božanske rezultate, omugućava da pacijentova duša i mozak uspješno djeluju na nivou ćelija. Duša dobija slobodan put za protok životno-kosmičke energije do bolesnih mjesta u tijelu i utiče na izlječenje nastalih oštećenja programske strukture oboljelih ćelija. Životno-kosmička energija je sastavni dio duše, pa je kod terapije bolesni organi velikodušno, spasilački, kao pomoć prihvataju, jer su kod bolesti upravo nju izgubili i počeli nepravilno funkcionisati, biti bolesni. Popravljanje porušenog genetskog programa se izvodi tako da duša kao prvo prihvatanjem naše terapije i kanaliziranjem životno-kosmičke energije pomaže bolesnim ćelijama, organima, da zdravo funkcionišu i djeluje sa mozgom da se poprave genetski programi DNK bolesnih ćelija. Kao što sam već objasnio genetski programi za pojedine funkcije organa imaju četrdeset do dvijestotine istih sekvencija, duplirano, koje služe kao zaštita pred oštećenjima i istovremeno kao mogućnost zamjene za oštećene programe. Mozak sve te zaštitne programe drži pod kontrolom i u slučaju da se radni program ošteti, organ oboli, mozak zamijeni oštećeni program sa zdravim programom. Oštećeni programi, kao radni programi, utiču na loše, negativno djelovanje organa koji zbog toga imaju malo energije i terapeut uticajem na mozak sa životno-kosmičkom energijom usmjeri djelovanje mozga da prisili ćelije da preuzmu rezervnu zdravu sekvenciju programa za svoje funkcionisanje. Trenutak, kada nastupa, nastane zamjena oštećenog programa za novi, kada dolazi do toga da u bezenergetskom stanju ćelije dobiju energiju, predstavlja ključni moment liječenja: tako oboljeli organ počne normalno funkcionisati i tako se završava terapija sa životno-kosmičkom energijom. Slijedi kontrola na izliječenom, ozdravljenom organu sistemom mjerenja, koje nam u većini slučajeva pokaže da je došlo do brzih i uspješnih ozdravljenja.