5.2. Bioenergija

Ćelija u organizmu prima životno-kosmičku energiju, koristi je za potrebe organa, omogućuje elektro-hemijske procese u čovjekovom tijelu i dio te energije koristi za ličnu odbranu i zaštitu od štetnih uticaja drugih energija. Zaštitnu energiju ćelije isijavaju oko sebe i predstavljaju osnovu kompletne energije koja se pojavljuje oko organa, oko sistema u tijelu i oko cijelog organizma. Ta zaštitna energija predstavlja snažno energetsko polje oko tijela, koje ima najjači intezitet uz tijelo i sa razdaljinom slabi. Kod zdravog ljudskog organizma je najjače polje zaštite do razdaljine ispružene ruke.

Za energiju oko živih organizama ljudi su znali već u starom vijeku, neki ljudi mogu je videti, na istoku, u Aziji su tom polju dali ime aura, dok se na zapadu ustalilo ime bioenergija, jer ga stvaraju bio sistemi. Čovjek ne može stvarati energiju, pa su sigurno svi oni koji misle i brane načelo da čovjek stvara tu energiju u zabludi, ali prije ili kasnije morat će da prihvate realnost da je bioenergija sekundarna energija i da ćelije zrače bioenergiju pretvaranjem životno-kosmičke energije. Životno-kosmička energija je osnovna energija za tijelo, to je primarna energija sa stalnim karakteristikama, nepromjenljiva i do nekih njenih promjena može doći samo u primjeru promjene u svemiru, što u praksi možemo slobodno zanemariti. Kako bioenergiju isijavaju ćelije, organi i cijelo tijelo, to je logično da će ta energija biti zavisna od zdravstvenog stanja organizma i sposobnosti za stvaranje odbrane, pa se tako oko tijela pojavljuje aura različitog inteziteta. Bioenergija ili aure kod različitih tijela iste vrste su slične, ali se u mnogim nijansama vidno razlikuju. Razlika je takođe i u samom tijelu, gdje bubrezi predaju energiju koja nije jednaka jetri, energija jetre nije jednaka energiji srca i tako dalje, iako su sve te energije slične. Ako upoređujemo tu sličnost sa osobinama elektromagnetnih talasa mogli bi reći da bubrezi koriste energiju na talasima srednjeg vala, jetra bi koristila kratki val, srce koristi televizijske kanale, mozak frekvenciju svjetlosti, a grupna osobina svih tih energija je da su one sve iz spektra elektromagnetnog talasanja.

Bioenergije svih pojedinaca imaju zajedničku osobinu da izviru iz životno- kosmičke energije, ali su u različitim tijelima uzimajući u obzir zdravstveno stanje organa, vrlo različite. Za liječenje je značajno da je jačina energije koju predaje ćelija, organ ili tijelo, kao auru, bioenergiju, srazmjerna primljenoj životno-kosmičkoj energiji. Jačina te bioenergije je potpuno zavisna od životno- kosmičke energije; ako tijelo prihvata životno-kosmičku energiju registrujemo bioenergiju, auru oko njega, a ako tijelo životno-kosmičku energiju ne prima, bioenergije i aure neće biti. Smetnje koje nastaju kod protoka energije u tijelu i sa time smanjenog inteziteta bioenergije, slabe aure, mogu da se pojave u dva karakteristična primjera:

• ako sa određenim negativnim uticajem kao što su efekti uroka, čini, magije i slično onemogućimo prolaz životno-kosmičke energije u tijelo ili
• ako je ćelija, organ pod uticajem bolesti, fizički oslabio, ne funkcioniše zdravo i sa time je nesposoban da primi i da predaje, isijava svoju zaštitnu sekundarnu energiju, bioenergiju u prostor oko sebe.

U obadva primjera nastaje blokada prolaza energije u tijelo, što uzrokuje smetnje kod energetskog ili fizičkog tijela, pa je kao rezultat bioenergija koja je zavisna od primljene životno-kosmičke energije, manjeg ili većeg inteziteta, odnosno polje aure je veće ili manje, slabije ili jače. Te smetnje koje uzrokuju različit intenzitet bioenergetskoga polja, aure su karakteristični primjeri uzroka za bolesti na energetskom i fizičkom tijelu.

Kao što vidimo imamo životno-kosmičku energiju kao stalnu, stabilnu i raznovrstnu univerzalnu energiju koja mora da dođe do svake ćelije da joj omogući život sa probojem kroz polje aure, kroz bioenergiju. Iako je bioenergija posljedica djelovanja ćelija pod uticajem životno-kosmičke energije, životno- kosmička energija mora da prođe kroz to zaštitno polje da bi omogućila život svakoj ćeliji.

Promjenljivo polje bioenergije svojom veličinom i oblikom pokazuje zdravstveno stanje svih organa, sistema u tijelu kao i cijelog organizma. Tim posljedično bioenergetskom polju, auri, može da se mjeri njezin intenzitet i da na osnovu tih mjernih rezultata diagnostikujemo stanje organizma, vidimo njegovo zdravstveno stanje. Upravo to polje nam omogućuje da ustanovimo i mjerenjem odredimo sve blokade protoka životno-kosmičke energije, što znači da možemo da otkrijemo i definišemo sve uzroke i izvore za pojedine bolesti.

Praksa je pokazala da nije potrebno kontrolisati energiju ćelija da bi odredili njihovo zdravstveno stanje, pošto one grade konstrukciju svakog organa, pa je dovoljno mjerenjem izvoditi kontrolu i diagnostiku samo na organima tijela. Polje ćelije je tako malo, da terapeutske metode rada na nivou ćelija ne daju neke značajne rezultate, mada je za naučna otkrića polje ćelije jako interesantno.