1.5. Teorija i praksa

Svaki pojedinac želi kao prvo da upozna smjer duhovnog razvoja, koji mu omogućuje uspjeh, koji je pravi put saznanja i princip rada, da pravilno može da uloži svoju energiju u duhovni razvoj. To mnoge zavede, jer se djelimičnim znanjem i upoznavanjem smjerova duhovnog razvoja brzo zadovolje, ego ih prevari i uvjeri da su dostigli visok duhovni nivo, da su već u svijetu energija i da moraju to znanje što prije, brže bolje prenijeti na druge. Većina njih nije svjesna da su pogriješili i da je njihovo nepotpuno znanje prenešeno na druge raznim tečajevima i predavanjima opasno i da takva nestručna predavanja kod slušalaca stvaraju blokade i da su oni u većini slučajeva uzrok za razne bolesti. Kod nas ima dosta primjera gdje su pojedinci turistički posjetili Indiju, pročitali neku knjigu iz ezoterične literature, posjetili neki kratak kurs iz neke od ezoteričnih disciplina i već počnu da predaju i uče druge o duhovnim sistemima i energijama svemira.

U ovoj knjizi ne mogu obuhvatiti i one autore koji su formirali različite škole i napisali knjige iz kojih se jasno vidi da su pogriješili i da su im energije nepoznate, da im je duhovni put ostao nerazumljiv i nejasan. Tu spadaju i pojedinci različitih znanja koji, mada ne poznaju duhovnost, na osnovu svojih profesionalnih vidika pišu članke i knjige u kojima ubeđuju druge o energijama i duhovnim kvalitetima. Posebno je nerazumljivo djelovanje psihologa, koji su se deklarisali kao numerolozi ili astrolozi i njihov trud da dokažu kako su njihova objašnjenja o energijama pravilna i da zbog njihova autoriteta ne smijemo sumnjati u njihova objašnjenja. Takve diletante podržavaju neka sredstva javnog informisanja i radi novinarskog nepoznavanja duhovne materije daju im isključivo pravo da preko novina i elektronskih medija govore o energijama i “stručno” ocjenjuju terapeutski rad pojedinaca u našem društvu. To nelogično stanje u pogledu na duhovnost od strane informativnih sredstava u našem društvu svakako negativno utiče na svakoga ko čita tu literaturu ili da prati te medije. Te loše informacije o duhovnosti siromaše društvo, a pojedinca željnog duhovnog znanja zavedu i onemoguće mu da nađe pravi put za korišćenje tih božanskih kvaliteta.

Praksa, rad i istrajnost su od vitalnog značaja i osnova za postizanje određenjih duhovnih vrednosti, njihovih kvaliteta, ako su obogaćeni sa duhovnim principima i teoretskim znanjem drugih naučnih disciplina, omogućuju univerzalnu upotrebu upoznatih i osvojenih duhovnih sposobnosti. Kod početnih vježbi za duhovni rast svakog pojedinca ili vježbi za terapeuta sa životno-kosmičkom energijom, kao što sam to već naznačio, nije potrebno brinuti za lično obrazovanje: treba vježbati i sistematski ulagati energiju dok ne postigneš postavljeni cilj. Ponavljam primjer koji sam već opisao: kada sam upitao jednu od kandidatkinja za terapeuta na tečaju da obrazloži kako je izvela postupak transformacije, jer je jedina u svojoj grupi bila uspješna, prestrašeno je odgovorila: “Uradila sam tako kao što si ti rekao”. Bila je jako iznenađena zbog svog uspjeha, bolje bih mogao reći da je to prihvatila sa malim nepovjerenjem i bilo joj je neugodno što je ona uspjela, a njene koleginice koje treniraju duže vrijeme i koje su je dovele na ovaj tečaj, nijesu uspjele. Iz tog primjera se može zaključiti da ona nije bila opterećena prethodnim znanjem, filozofijom i uticajem ega; radila je kao čistačica i nije bila opterećena različitim pogledima na transformacije, izvela je cijeli postupak kako sam objasnio i zato je bila uspješna. Ona nije imala predznanja iz meditacije, kao što su to imale njene koleginice koje su kod izvođenja transformacija bile neuspješne zbog razmišljanja i drukčijeg prihvatanja postupaka vježbi. Na tečajevima moja uputstva neki prihvate zdravo za gotovo i zato su uspješni, dok druge smeta ego, podstiče različita objašnjenja na osnovu znanja i iskustva, stvara nepoverenje i forsira lični pogled na transformacije, podmeće vlastita rješenja, koja su u principu pogrešna, pa nije ni čudo da su neuspješni.

Neki pojedinci sa vježbanjem dostignu vrlo brzo dobar rezultat i duhovno napreduju, ali većina mora da trenira duže vremena da bi dostigla svoj cilj; nekima to nikada ne uspije. Neki naučnici danas još ne prihvataju duhovne zakone, ali im je poznato da su ti zakoni u terapijama uspješni kada terapeutov mozak zrači talase oko 8Hz (treptaja u minuti); stanje poznato kao alfa-teta stanje. Nije suvišno pomenuti da u tom meditativnom stanju ego na terapeuta ne utiče i da treba sebe prilagoditi za to stanje, za transformacije i kompleksne procese duhovnih aktivnosti.

Pomenuta načela, primjeri, uputstva, kao i upozorenja kod upotrebe određenjih duhovnih znanja, zakona, mogu se univerzalno upotrijebiti na svim nivoima fizičkog života, kao što su djelovanje u porodici, društvu, politici, religiji, obrazovanju, hobiju, nauci i slično. Duhovni zakoni su sastavni dio našeg života, zato ih treba upoznati, ocijeniti zamke ega i upoznati uticaje na nas, pravilno okvalifikovati duhovna stanja sa kojima možemo sa sigurnošću da uđemo u pravo stanje meditacije, gdje je uspjeh na duhovnom nivou djelovanja zagarantovan, da bi mogli bolje da upoznamo realnosti svijeta okolo nas.

1. Osvajamo, učimo vježbe za osvajanje određene duhovne aktivnosti. Pažljivo izvodimo sve postupke, dosledno i tačno sto posto, po datim uputstvima; kod izvođenja transformacija je važno, da se prisilimo da ne razmišljamo, da ne ocjenjujemo, da ne sumnjamo ili da popravljamo tekst mantre. Uzimamo sva uputstva kao nepromjenljivu, božju istinu, zdravo za gotovo.
2. Počinjemo trenirati, ulagati svoju energiju, ponavljati sve postupke transformacija toliko vremena da one postanu sastavni dio naše ličnosti. Kaonagradu za taj rad dobit ćemo priznanje u duhovnom obliku, naše će terapije postati uspješne, moći ćemo prenositi božje principe i biti vrlo uspješni kod liječenja.