5.3. Čakre

Auru, energetsko polje oko živih organizama, možemo registrovati izvan osjećajnih sistema, možemo je slikati ili vidjeti na računaru, sa našim ograničenim vidom koji prepoznaje samo jedan mali dio elektromagnetnih talasa, možemo je vidno registrovati kao sliku različitih boja. Kod zdravog čovjeka je aura oko njegovog tijela jajastog oblika zlatne boje: u tom polju opažamo i nijanse žute boje. Kod blokiranog protoka energije ili bolesti organizma aura dobija različite oblike, obojena je različitim bojama, a organi koji su bolesni i nemaju energije prikazani su kao crne mrlje. O auri i njenoj boji je napisano mnogo razičitih, a i beznačajnih knjiga i raznih teorija; da je to usko, jednostrano shvatanje aure, vezano za naš vidni sistem koji registruje samo jedan mali dio energije koje živo tijelo predaje odnosno isijava u etar. Naše tijelo ima oko sebe cio spektar odbrambenih energija koje su mnogo većeg opsega nego što je spektar svjetlosti. Logičan je zaključak da polje oko svakog organizma mora imati odbrambene osobine svih štetnih energija da može da zaštiti organizam: aura je mnogo više od toga što znamo iz literature i iz priča pojedinih duhovnih učitelja.

Registrovanjem aure, terapeuti dobijaju apstraktnu viziju tog polja oko našeg tijela i dobijene šarene slike mogu da zadovolje naše umjetničke potrebe. Terapeutski gledano, za potrebe liječenja mi moramo tu energiju da izmjerimo, a ne da je posmatramo: isključivo mjerenjem možemo dobiti pravu sliku o zdravstvenom stanju svih organa u ljudskom tijelu. Kao što sam već objasnio u knjigama o liječenju životno-kosmičkom energijom mjerimo energiju na organima i sistemima u tijelu ili energiju cijelog organizma, da ustanovimo, da na osnovu mjerenja ocijenimo da li je neki organ zdrav ili bolestan.

Kao što sam već naznačio, aura, taj energetski omotač oko ljudskog tijela, predstavlja otpor prolazu životno-kosmičke energije do ćelija. Životno-kosmička energija mora probiti odbrambeni bioenergetski zid gdje ostavlja vidan trag. Proboj jedne energije kroz drugu stvara vrtloge, virove koji se mogu vidjeti kao neki vrteći točak, na osnovu ćega su na istoku, u Indiji toj pojavi dali ime čakra, dok se na zapadu taj proboj zove tačka otvaranja. Na svim djelovima aure možemo registrovati te vrtloge čakri, neke su male, druge su velike i u auri ih ima obično oko sedamdeset. Od svih čakri je deset glavnih i vezane su za organe značajne za funkcionisanje organizma; sedam od njih upravljaju organima bez kojih tijelo ne može opstati. Bolje rečeno, ako se sedam glavnih čakri ne pojavi znači da je protok energije do vitalnih organa blokiran i da je organizam u opasnosti po zdravlje.

Prolaz životno-kosmičke energije kroz auru i otvaranje druge čakre

Šest osnovnih energija (šest lotosovih latica) probija kroz auru i stvara drugu čakru

U Indiji su sedam čakri nacrtali u različitim varijantama i to na osnovu vizija raznih pojedinaca koji su te čakre vidjeli, koji mogu da vide taj proboj jedne energije kroz drugu. Vizija čakre se pojavljuju u raznim bojama i oblicima, pa su ih davnih vremena crtali i označavali sa lotosovim cvetom odnosno njegovim laticama. Broj tih lotosovih latica koje su se pojavile u određenoj čakri upravo znači broj glavnih vrsta energije koje su primali organi vezani za taj vrtlog.

Na osnovu tih slika možemo zaključiti da donje čakre imaju mali broj lotosovih latica, od četiri do šesnaest i da je za funkcionisanje donjeg dijela tijela potrebno malo raznovrsnih energija. Tjemenska, sedma čakra, koja se pojavi na vrhu glave, ima u svom sastavu nešto manje od hiljadu lotosovih latica, različitih energija koje su potrebne mozgu za normalno funkcionisanje. Mozgu je potrebano cjelokupno polje energija, kompletan spektar životno-kosmičke energije, koja će obojiti tjemensku čakru u svijetlo zlatnu boju.

Možemo zaključiti da čakre same po sebi nemaju nekog vidnog značaja, da nisu stalnog i statičnog oblika; preko njih u praksi možemo registrovati različite energetske promjene koje su vezane za blokade protoka energije ili stanja organa tijela kada zbog bolesti ne primaju energiju i ništa više. U primjeru da nema protoka životno-kosmičke energije ili da su ćelije odgovarajućih organa mrtve, čakre se neće pojaviti, nema protoka energije i zato je liječenje na nivou čakri u suštini pogrešno. Terapeutski gledano, ne možemo postići ništa posebno ako tretiramo, liječimo ili usklađujemo čakre kao vrtloge, ako prije toga nijesmo otklonili blokade protoka energije u tijelu ili ako ne omogućimo ćelijama, da bolesne izliječimo, da ostale mogu da prime energiju. Ako to uporedimo sa vodom možemo reći da je bezuspešno vrtjeti rupu u koritu rijeke ako vode nema ili nemamo rupu ili se je začepila, pa i pored vode u koritu nećemo imati pojavu vrtloga. Pozitivni rezultat i pojavu čakre možemo dobiti ako za protok energije nema smetnji, u obadva primjera kada imamo energetsku blokadu ili bolestan organ, blokadu eliminišemo i bolestan organ izliječimo i čakre će se pojaviti u punom intezitetu.

Terapeutski mi mjerimo i prosuđujemo o aktivnosti čakri sa namjenom da ustanovimo opšte stanje organa, koji su vezani za taj vrtlog. To znači da kod nenormalnog ponašanja čakre nju samu kao pojavu ne liječimo, jer bi liječenje čakre za organizam značilo blokadu protoka energije i neuspješno liječenje bolesnih organa. Bojenje i uravnavanje djelovanja čakri takođe ne daje kod terapeutskog liječenja vidljive rezultate, pa bi mogli zaključiti da je liječenje čakri i njihovo energetsko silovanje pogrešan potez. Metode djelovanja na čakre daju u praksi pozitivan rezultat za kratko vrijeme, što zavodi mnoge terapeute, koji lakoverno postanu ubijeđeni da su bili uspešni kod liječenja.