2.1. Mašine i energije

Čovjek je kroz svoj razvoj iz početnih i za naše vrijeme primitivnih naprava koje su mu služile za dnevne poslove, počeo da izrađuje i komplikovane strojeve korišteći pretvaranje jedne energije u drugu i tako sebi omogućio brži tehnički razvoj. Te su prve mašine bile opremljene sa dodatnim sklopovima koji su samostalno djelovali, naprava je u cjelini iskorišćavala za svaku drukčiju namjenu drugu energiju. Za primjer uzmimo mlin na vodu, kojega koristimo za drobljenje sjemena i dobijanje brašna. Postupak je sljedeći: vodnu energiju prenesemo na točkove mlina u kojem se preko zupčanika energija prenosi na mlinske kamenove, koji melju žito i dobijamo brašno. U mlinu se na jednostavan način prenosi enegija vode, to je mehanička energija koja pokreće mlinski mehanizam. Čovjek je vrlo brzo počeo da upotrebljava energiju životinja kao pogonsko sredstvo i tako sa upotrebom energije životinja sebi obezbijedio viši društveni standard i bolji život. Ako preskočimo hiljade godina u razvoju čovjeka, gdje se koristila njegova energija i energija životinja i pređemo na početak tehničke revolucije, ustanovit ćemo da je osnova svih naprava pretvaranje jedne energije u drugu i korišćenje prirodnih goriva. Parna mašina koristi energiju sagorijevanja uglja koja se pretvara u toplotnu energiju, toplotna energija zagrijeva i mijenja agregatno stanje vode u paru, paru pod pritiskom koristimo za mašine koje su pogonsko sredstvo za lokomotive, brodove, mlinove, električne generatore, mašine za tkanje i slično.

Logika izrade svakog stroja proizlazi iz želje da mašine preuzmu radne funkcije od čovjeka, da urade ono što on sam ne bi mogao i logično je da su svi postupci rada mašina radne funkcije isključivo pod njegovom komandom. Preko različitih sklopova čovjek upravlja sa mašinama, izdaje komande i mašine pretvaranjem različitih energija izvršavaju postavljene zadatke. Uzmimo za primjer auto sa kojim upravlja čovjek: auto za pogon koristi sagorijevanje naftnih derivata i može da nas preveze iz jednog na drugo mjesto, takođe da prenese ogroman teret u određeni kraj, a da mi kod toga udobno sjedimo i upravljamo. Rekao bih da automobil ima čovjeka za svoju dušu on mu upravljanjem omogućuje da je živ i koristan i u primjeru da vozač izađe iz auta, auto postaje neupotrebljiv i nekoristan. Upoređivanjem čovjeka i određene mašine možemo slobodno reći da je sličnost potpuna, sa čovjekom komanduje duša i upravlja sa njegovim funkcionalnim sistemima, pa ako napusti tijelo ono postaje neupotrebljivo, bolje rečeno mrtvo.

Razvoj sistema upravljanja sa mašinama sa direktnim izvođenjem komandi preko mehaničkih prenosa i komandovanja sa ugodnostima koje nam donosi upotreba elektronike, doveo je do konstrukcije mašina koje samostalno izvršavaju sve postupke za čovjeka korisnih radnji. Potpuno samostalne mašine koje djeluju samostalno, zovemo automati ili roboti. Kod robota je ugrađen sastavni dio, koji kod uključenja preuzima komandu upravljanja i kontrole djelovanja svih operacija stroja do kraja procesa, kada se ručno ili samostalno izvrši isključenje mašine. Kod robota već možemo da nađemo “mozak”, procesor koji omogućuje vođenje i izvođenje određenjih funkcija i pametnog programera, koji nam je to sve omogućio, da robot ima mozak i dušu. Duša svake mašine je čovjek, koji je napisao njen program i preko procesora, mozga, komandnog dijela stroja, omogućio samostalan rad. Ti programi su definisani tako da ih procesor može izvoditi kao naredbe i upravljati sa robotom da sto posto pravilno izvodi sve zadate operacije. Kao što vidimo, robot ima za dušu čovjeka, za mozak procesor i za programe ljudskih gena, programe napisane za procesor robota.