4.5. Čulni organi ili senzori

Čovjek, uglavnom, registruje okolinu preko pet čulnih organa, sistema, koji se nalaze u fizičkom tijelu, a to su: vid za svjetlosni dio spektra elektromagnetnih talasa; sluh za zvučni dio mehaničkih talasa; miris za hemijske materije; ukus za presuđivanje o sastavu materije i dodir za kontakt sa predmetima iz okoline. Ti osjećajni sistemi se jednako razvijaju kao i svaki drugi organ kroz razvoj djeteta; samo što čulni organi imaju poseban status u razvoju, koji omogućava da dijete registrira okolinu već za vrijeme trudnoće. Odmah po oplođenju i dijeljenju ćelija kod razvoja organa, ćelije registruju okolinu i razne vanjske uticaje preko majke, te informacije pohrane u svom sastavu i one utiču na genetske programe u ćeliji i na formiranje konačnog oblika čulnih organa i njihovu radnu sposobnost.

Reagovanje ćelija na vanjske događaje kod razvoja djeteta izgleda kao spontan proces, međutim zapisi u ćelijama, dobijeni preko majke, direktno utiču na pravilan razvoj organa i njihove sposobnosti registrovanja okoline, koje postaju vidljive tek poslije rođenja. Praksa je pokazala da ćelije zaista registruju događaje iz okoline i na njih reaguju: te promjene često predstavljaju glavne uzroke za bolesti čulnih organa koji su nastali u tom periodu, za vrijeme trudnoće. I u naučnom svijetu dolazi do različitih pogleda na sposobnosti senzora, osjećaje ćelija, ali u jedno su svi sigurni: dijete čuje i vidi prije rođenja. Možda su za neobaveštenog čovjeka te informacije o sposobnosti ćelija nerazumljive, teško može da ih prihvati, međutim ćelijama su informacije iz vanjskog svijeta, dobijene preko tijela trudnice dobro razumljive i na njih primjereno reaguju.

Isto tako važi za organe i sisteme u tijelu, dijete je pripremljeno za rođenje kada su njegovi čulni organi dovoljno razvijeni i sposobni da registruju događaje u okolini. Dijete odmah poslije rođenja nije pripremljeno za vanjski svijet, iako već ima neka iskustva sa određenim informacijama, koje je dobilo preko organizma majke, sada više nema posrednika i informacije direktno prima i obrađuje u svom mozgu. To predstavlja novo iskustvo, informacije u svom mozgu svjesno obrađuje i na to se samostalno, bez uticaja drugih, odaziva. U energetskom, komandnom ili duhovnem sistemu, da li ćelija prima informacije o vanjskom svijetu indirektno ili ih formiran mozak prosuđuje na osnovu podataka dobijenih preko svojih čulnih organa, nije bitno. Razlike primijetimo samo u tome da se zbog prenosa podataka i obrade u mozgu stvaraju određena energetska stanja i ništa drugo. Mogućnosti liječenja određenih uzroka za bolesti, koji nastaju u vremenu trudnoće postoje, možemo na njih da utičemo i da ne dozvolimo nastanak deformacija na fizičkom tijelu.