1.2. Ego i unutrašnje Ja

Osnovni uslov da neka kreacija može da postoji na zemlji, u našem primjeru je to čovjek, leži u vrhovnom prirodnom zakonu, koji traži i obavezuje da svaka kreacija ima mogućnost samostalnog funkcionisanja i da je njeno djelovanje usklađeno sa prirodnim zakonima, to jest da je usklađena sa Bogom, sa svemirom. To je dualizam u prirodi koji kod čovjeka stvara dvije komande: naša opredeljenja i djelovanje na osnovu stečenog znanja i samostalnog životnog iskustva i djelovanje u našem tijelu, koje je vezano za našu dušu, za anđela čuvara, za unutrašnje Ja.

Gore navedeni primjeri različitih htjenja za sticanje materijalnih dobara su pod direktnim uticajem samostalnog odlučivanja, to jest pod uticajem ega. Čovjek gradi kuću, vikendicu, kupuje jahtu itd., na kraju života umre, sa sobom na nebo ništa ne nosi, svoja bogatstva ostavlja nasljednicima, koji se često kod diobe nasleđa posvađaju i između sebe razviju neizlječivu mržnju. Ipak, u većini primjera ego upravlja sa čovjekom, čovjek radi, razmišlja, odlučuje i funkcioniše u okolini na osnovu znanja i iskustva koje je dobio kroz život od rođenja do danas. Taj program definiše funkcionisanje čovjeka i omogućuje mu da se na osnovu stečenog znanja uključi u radne procese, stepen obrazovanja mu omogućuje status u društvu i službeni položaj, kao i odnose u okolini u kojoj živi. Ego je potreban svakom čovjeku, jer ako bi ostao bez njega, ostao bi bez svoje ličnosti i ne bi se mogao uključiti u tokove društva, to jest života na zemlji.

Sa druge strane, postojeći prirodni zakoni čovjeku ne dozvoljavaju da realizuje procese koji su suprotni principima svemira, zakonima prirode i tako za svako suprostavljanje tim prirodnim zakonima kažnjava svoje fizičko tijelo, a kazna se manifestuje kao uzrok za bolest. Anđeo čuvar, unutrašnje Ja je produžena ruka prirodnih zakona, koje upozorava čovjeka i njegov ego da se ne suprostavlja zakonima prirode. Čovjek u principu teško sluša anđela čuvara i u većini slučajeva se odlučuje po svojoj volji, prema znanju kojega ima u sebi. Tako kroz život nastaje situacija da anđeo čuvar, duša, naša svijest, direktno djeluju pod uticajem ega. Neopravdano preuzevši komande od anđela čuvara, duše, ego komanduje sa našim tijelom i ne dozvoljava unutrašnjem Ja da ocjenjuje i odlučuje. Pravo na odlučivanje je unutrašnje Ja, odnosno duša izgubila sa brzim tehničkim razvojem društva, gdje su većinu radnih procesa i egzistencije pojedinca preuzele mašine, organizacije, društva, pravila za život u urbanim sredinama, ljudski zakoni i slično. Pojedinac je svoje obrazovanje, ličnu zaštitu, odbranu, ishranu, prevoz i slično, prepustio organizacijama društva i tako izgubio potrebu da razvija intuiciju za osjećaj sigurnosti i traženje hrane, koju je sada mogao da nađe u trgovinama sa velikim panoima sa dobro smišljenom reklamom. Tehnički razvoj društva omogućuje pojedincu da pomoću ega vodi i komanduje svojom ličnošću i da se ne obazire na kompetencije unutrašnjeg Ja, koje je sada zarobljeno, po malo uvrijeđeno i moglo bi se reći osramoćeno. Revolt ega na pokušaj djelovanja unutrašnjeg Ja se u većini slučajeva ispoljava kao negativne osobine u čovjeku, izražavane u obliku mržnje, dominantnosti, zla, izvođenja crne magije, nasilja, zločina. Te osobine čovjeka su pod direktnim upravljanjem ega. Najteži oblik negativnog stanja je rušenje zdravlja, odnosno slabo funkcionisanje fizičkog tijela, kojeg prevelika želja ega dovodi u tešku situaciju i potrebu za upotrebom droge, alkohola, izražavanjem nasilja, nezadovoljstva i na kraju u mnogim primjerima i do samoubistava.

Ekstremni slučajevi, kada pojedinci isključivo dozvoljavaju izražavanja komande ega, se odražavaju u tome da oni postaju uspješni borci za sticanje materijalnih dobara, ličnog položaja u društvu i posebnog odnosa prema ljudima u svojoj okolini. Ti ljudi ne biraju sredstva da dostignu visok materijalni status, nijesu im nepoznati ni prevare, laži i zločini. Mogu reći da su takvi pojedinci na nisko reikarniranom nivou, da se kod njih humane osobine još nijesu formirale i tako nemaju svoje vrijednosti, to jest da te osobine nijesu kroz život razvili i da svoje ciljeve sa lakoćom mogu da ostvaruju preko tijela drugih. Ta grupa ljudi rijetko da može duhovno napredovati, rijetko mogu dostići neke duhovne kvalitete, njihov trud se uvijek preokrene u suprotni smjer zlobnog djelovanja i bavljenja crnom magijom. Na žalost, pripadnika te populacije u svakom društvu ima mnogo, pa nije ni čudo da danas svako društvo ima toliko napisanih zakona za zaštitu svojih građana.

Sa druge strane pojedinci sa visoko razvijenim unutrašnjim Ja, dušom, koji cijene duhovne osobine i ne zanimaju ih mnogo materijalna dobra i status u društvu, kod ljudi sa razvijenim egom bivaju neprihvatljivi i nijesu usklađeni sa njihovim materijalnim ciljevima. Oni se teško uklapaju u društvene aktivnosti i jedino mogu biti uspješni na područjima gdje društvo na njih direktno ne utiče, kao što je na primjer samostalni rad ili uključivanje u specijalne ezoterične grupe, rad u ašramima, život u planinama daleko od urbanih sredina i sličnim okolnostima za život. Toj grupi pripadaju duhovno razvijeni pojedinci, koji posjeduju visoki reikarnacijski nivo i možemo ih prepoznati po tome što su uspješni naučnici, stručnjaci ili ih poznajemo kao predavače duhovnosti, pišu knjige i mnogi među njima imaju iscjeljiteljsku sposobnost.

Opisana dva ekstremna primjera, grupe sa takvim osobinama su u odnosu na cjelokupnu populaciju na zemlji još uvijek male, ali vidljive. Obično te grupe ljudi ne ometaju druge pojedince, koji se nalaze izvan grupa odnosno opisanih primjera, da se opredijele za upoznavanje energetskih nivoa i ličnog duhovnog razvoja. Mi praktično živimo u svijetu ega i njegovih osobina sa povremenim uvažavanjem unutrašnjeg Ja, duše, koje se u većini slučajeva odnosi na one funkcije u organizmu kojih nijesmo svjesni. Anđela čuvara, dušu, mi možemo da slušamo samo kada nam je cilj poznat i kada savladamo djelovanje ega, koji u tom slučaju izaziva u čovjeku strah i traumu, pa je potrebno namjenski savladati djelovanje ega i omogućiti saznanja, koje nam saopštava duša. U materijalnom svijetu, na žalost, ego djeluje svugdje, u svim strukturama društva, od porodice, preduzeća, stranki, države i slično. Pojedince, koje vodi ego, poznajemo po njihovom dominatnom ponašanju, gdje im diploma obrazovanja znači društveni status, vještački stvaraju autoritet, skloni su varanju i sistematičnom bogaćenju. U krajnjem slučaju, djelovanje ega na pojedince u materijalnom svijetu nije nešto pogrešno, čak je to i potrebno, ako smo svjesni da novac nije život, već da je on samo sredstvo za život. Novac daje mogućnost ugodnog savladavanja životnih potreba u fizičkom svijetu i lakše ispunjenje zahtjeva koje traži naš domaćin, zemlja.

Ipak, svako od nas mora biti svjestan da mu je u materijalnom svijetu ego nužno potreban i sa druge strane, ako se želimo duhovno razvijati, da nam je duhovna komponenta tijela unutrašnje Ja, duša, nezamjenljivo potrebna. Kao treće, kod prelaza u duhovno stanje iz stanja ega u stanje energetskih komponenta uvijek nas smeta, koči, dominantnost ega. U početku želju za duhovnim napredovanjem uvijek omogućuje upravo ego, koji želi iskoristiti duhovno znanje, sposobnosti, za svoju ličnu afirmaciju. Pojedinci izražavaju to stanje sa uzvišenim osjećajem da će postati nešto posebno, znati nešto više od drugih, da će ih društvo cijeniti i da će preuzimanjem duhovnih načela imati materijalne koristi, bolje rečeno postati bogati. U toj početnoj fazi duhovnog razvoja ego skoro uvijek postavi zamku, zavodi nas i usmjerava na ciljeve koji su pod njegovom komandom, na osvajanja materijalnog bogatstva i lagodnog života. Svaki pojedinac u toj fazi duhovog razvoja mora biti pažljiv i svjestan da ako upotrebljava duhovna načela u materijalnom svijetu, to ne vodi ka njegovom duhovnom razvoju, već da se on razvija u suprotnom pravcu, da kreće na put ka crnoj magiji.

Pravi put u duhovni razvoj postižemo kada nas kod treniranja i ulaganja energije ego ne smeta. I pored toga što nam je ego omogućio da počnemo raditi, ulagati energiju u duhovna dobra, njega moramo blokirati, onemogućiti ga da utiče na našem duhovnom putu. U toj fazi ego treba sistematski eliminisati i pri tome paziti da ga ne uvrijedimo, da ga ne ponizimo. Ego nam je u svakodnevnom životu nezamenljivo potreban u svojoj okolini i društvu ne možemo biti bez svoje ličnosti, bili bi neprilagodljivi za društvo i kao takvog nas društvo ne bi ni prihvatilo. To su dva stanja, gdje nam je za svakodnevne potrebe ego nužno potreban i stanje duhovnog napredovanja, kada nam ego nije potreban.

Sistem kako ulagati energiju u duhovni razvoj sam opisao u prvoj knjizi o liječenju sa životno-kosmičkom energijom, gdje nam je u prvom primjeru ego potreban za svakodnevno funcionisanje i u drugom primjeru, kada nam ego nije potreban, jer se nalazimo u duhovnom stanju, svijetu energija. U knjizi sam tu izmjenu ega i unutrašnjeg Ja definisao kao sistem “uključi-isključi”. Mogu reći da je svima nama koji živimo u materijalnom svijetu u doba tehničkog razvoja na zemlji taj postupak “uključi-isključi” vrlo prihvatljiv i potrebno je samo naučiti kako da ga u odgovarajućim trenucima upotrijebimo. Uključeno je stanje kada se uključimo i funkcionišemo pod komandom i vođstvom unutrašnjeg Ja i operišemo sa energijama, izvodimo transformacije, mantre, meditiramo, molimo se ili treniramo, ulažemo energiju u svoj duhovni napredak. Isključeno je stanje povratka iz stanja komandi odnosno vođstva unutrašnjeg Ja u normalnu poziciju vladanja ega, u takoreći svakodnevno funkcionisanje naše ličnosti.

U nekom prosjeku mogli bi zaključiti da je svim narodima na zapadnoj hemisferi, posebno hrišćanima, taj prelaz iz jednog u drugo stanja svijesti prihvatljiviji, jer nijesu prilagođeni, vaspitavani da mogu svakodnevno i dugo meditirati i ostati duže vrijeme u stanju meditacije.