12.3. Odobrenje za liječenje

Već u prvim redovima svog teksta o mentalnoj hirurgiji napomenuo sam da terapeut izvodi postupke liječenja tako da djeluje na dušu pacijenta koja preko mozga i njegovih mogućnosti mijenja genetske sekvence oboljelog dijela tijela poslije mentalne hirurške intervencije. Proces djeluje analogno sugestiji i sličan je posebnom obliku svijesne i kratkotrajne hipnoze. Sve te mentalne intervencije djeluju isključivo preko samostalnog odobrenja duše pacijenta i uspješne su samo one operacije za koje dobijemo odobrenje. Duša pacijenta, ne terapeut, naredi mozgu da zamijeni oštećenu sekvenciju gena koja je uzrokovala bolest. Tu promjenu starih i oštećenih programa sa zdravim genetskim programom koji definiše zdravo stanje na mjestu bolesti mozak uzima iz rezervnog kompleta DNK-a. U rezervnom kompletu genetskih programa DNK srukture ima svaka funkcija u organizmu više istih genetskih programa koji u sistemu zaštite organizma mijenjaju taj oštećeni program, onaj program koji je stvorio pojavu bolesti.

Isto tako kod liječenja sve pripreme, vrijeme meditacije i prelazak na nivo duša izvedemo sa zadatkom dobijanja kontakta sa dušom pacijenta. Tu imamo isključivo sporazum između dvije duša koje imaju ista prava upravljanja i razumljivo je da moramo kod svake intervencije na tom nivou dobiti saglasnost druge uključene strane. Terapeutovo pravo i odluka i pored toga što vrši humano djelo, nema na nivou duša nikakvih privilegija, terapeutova duša nema nikakvo pravo veće ili manje od drugih duša. To izjednačeno pravo uslovljava da na nivou duša moramo dobiti odobrenje za svaki naš potez ili intervenciju, jer bi to u suprotnom značilo da nasilno uzimamo pravo drugoj duši i time napravimo zločin. Zločini na nivou duša se ne opraštaju, kaznu moramo odslužiti, ako ne mi sigurno će to odslužiti naši potomci.

Na nivou duše ne djelujemo na dušu pacijenta kao što je to u primjeru mentalne hirurgije gdje upotrebljavamo sposobnost mozga, već uspostavljamo kontakt sa dušom pacijenta. To je intuitivni razgovor sa dušom pacijenta i duša pacijenta ima isključivo pravo odlučivanja bez obzira na to da li duša pacijenta odlučuje dobro ili loše za svoje tijelo. Terapeut nema pravo protesta, mora slušati odluke pacijentove duše i isto tako intervenisati bez obzira na to da li je zadovoljan ili ne. Nivo duša je čista istina, nema trgovanja, podmetanja i slične zamke ega ne postoje, terapeut izvodi intervenciju ako dobije odobrenje ili odbija svoje učešće u liječenju pacijenta ako odobrenja nema.

Duša, ako se odluči da napusti fizičko tijelo ima za to sigurno dobar razlog i pošto nema više interesa da nastavi život u ljudskom tijelu ona ga napušta i tijelo se raspadne. Odlazak duše iz tijela po našim zemaljskim kriterijumima nije vremenski određeno, može da traje i više godina i tako odlazeća duša nema interesa da se suprostavi želji terapeuta da on u napušteno tijelo utjelovi drugu dušu koja će produžiti život fizičkom tijelu. Na nivou duša nemamo zavisti, zlobe, dominantnosti, upotrebu crne magije i sličnih manipulacija ega pa je razumljivo da uvijek dobijemo pozitivan odgovor za kompletnu intervenciju na nivou duša.

Duše su kompleksne, višedimenzionalne, univerzalne i u sebi imaju sve programe za realizaciju različitih kreacija na zemlji. Podjelu duša možemo napraviti samo na osnovu njihovih dužnosti u različitim tijelima na zemlji, kao što je duša psa i duša čovjeka, odnosno ne možemo napraviti podjelu po njihovoj univerzalnoj osnovi jer su one potpuno jednake. Kod jedne kreacije, na primjer kod čovjeka, duše možemo podijeliti po njihovom inkarnacijskom stepenu, aktiviranim programima kod utjelovljenja, koliko inkarnacija imaju iza sebe i kakve su njihove trenutna i dodatna svijest. Po sastavu nema razlike između duše nekog radnika ili duše brahmana, posvećenih ljudi, razlika je samo u tome da brahman ima aktivirane skoro sve programe duše za fizičko tijelo čovjeka i na kraju je inkarnacijske ljestvice, dok je duša radnika na početku aktiviranja programa i na početku inkarnacijskog puta.

Duša čovjeka i duša životinje su u osnovi potpuno iste, samo što je bog postavio određeni red za izvođenje i aktiviranje programa za čovjeka i drugi red za neku životinju. Kreacije na zemlji, različiti oblici fizičkog tijela se ne stvaraju radi različitih duša već radi različitog programa stvaraoca koji definiše njen oblik prilagođen zemaljskim zahtjevama. Duša čovjeka i duša delfina su po sadržaju programa potpuno iste, razlika je da je tijelo delfina razvijeno po jednom određenom programu boga za delfina i život u vodi, a tijelo čovjeka po drugom programu duše specifičnom za čovjeka i njegov život na površini zemlje.

Na nivou duša se ne vidi da postoje različiti oblici života, da su to dobre ili loše pojave kao što su u ljudskoj svijesti anđeli, nadanđeli, đavoli, salamanderi i slično. Nema posebne herarhije bez tjelesnih bića, svaka duša može biti dobra kao anđeo ili slaba kao đavo. Duše svojim utelovljenjem, a pod uticajem ega razvijaju svijest za dobre i loše osobine koje poslije smrti fizičkog tijela ne izgube i radi tog dobijenog odnosno stečenog iskustva, prirepka, neke nauke, filozofije i religije razvrstavaju duše na anđele odnosno đavole. Na nivou duša takođe nema nekih posebnih kompjutera, akaša, anđela, đavola i sličnih oblika, da ne nabrajam, jer ako bi to zaista postojalo imali bi dovoljno materijala da posumnjamo u sposobnosti našeg konstruktora, u boga. Postoji put preko duše do boga i postoji naš mozak koji je sposoban da na osnovu različitih iskustava duše stvori nevjerovatne oblike svjetova iznad nas i života u njima kao što su raj i pakao.

Kolektivnu svijest, kao poseban dodatak dušama, plasira mozak: ona nastaje radi različitih znanja ili usiljenih, namjerno stvorenih ubjeđenja kod narodnih masa, koje u većini slučajeva plasiraju religiozni centri i tako aktiviraju mozak da zadovolji nesvesnog pojedinca i ego da stvore različite dobre ili loše oblike, dobre anđele i loše đavole. Narodi koji ne poznaju mitove i religije, anđele u takvom obliku kao što ih mi prikazujemo neće nikada vidjeti, nikada im se takvi oblici ni u vizijama neće pojaviti. Sve te izmišljene energetske oblike, formirane i podeljene na anđele ili đavole je izmislio čovjek, nikako to nije napravio bog. Svjetovi energija mogu da postoje kao i energetsko - programske konstrukcije, ali nikako ne u obliku koji mi danas poznajemo i koji su nam kroz istoriju usadili u glavu, neku podjelu odnosno sliku, napravljenu na osnovu elemenata fizičkog života i za praktične potrebe nekih određenih organizacija i pojedinaca.

Da ponovim, pogrešna su mišljenja da se duše između sebe razlikuju, to je svugdje i uvijek jedna ista duša koja utjelovljenjem aktivira različiti oblik programa za upravljanje pa jedna duša aktivira manje programa, a druga duša više: one se mogu podeliti samo po toj sposobnosti aktiviranja većeg broja programa. Duša vodi sve procese u organizmu kako kod čovjeka tako i kod svih drugih kreacija na zemlji, na primjer kod životinja. Ako uzmemo za primjer pilota koji svojim znanjem i rukama, pilotiranjem upravlja sa avionom, on je tada duša aviona; poslije spuštanja aviona na zemlju pilot može da sjedne u automobil, da postane duša automobila i odveze se kući. Taj primjer pokazuje da ista osoba može da izvodi različite procese upravljanja, jedan za vođenje aviona i drugi za vožnju automobilom. Avion i auto se po konstrukciji i po funkciji razlikuju, kao što se razlikuju čovjek i pas, međutim kod aviona i kod auta duša je bio čovjek, jedna ista duša za različita zaduženja, pa je logično da jedna ista duša može da šofira čovjeka ili psa samo za to mora biti osposobljena. Duše se u prirodi izražavaju toliko koliko im to omogućava fizičko tijelo utjelovljenja, jedna duša je programirana da vodi ljudsko tijelo, druga psa i treća delfina ili kako neke teorije tvrde, jedna je duša kažnjena da vodi ljudsko tijelo, druga psa i treća delfina.

Prihvatiti treba načelo univerzalnosti koje vlada u prirodi i poslužiti se jednostavnim ali genijalnim rješenjima kod svih oblika kreacija na zemlji koje su sve stvorene po istom uzorku ili po istom principu. Moramo prihvatiti činjenicu da ista duša može da izvršava različite funkcije upravljanja, da je upravljač u različitim oblicima života, da to opšte načelo omogućava formiranje svih kreacija na zemlji na vrlo prost i jednostavan način. Za primjer uzmimo motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, koji pretvara jednu energiju u drugu, toplotnu energiju sagorijevanja goriva u mehaničku energiju koju možemo upotrijebiti univerzalno za sve mašine, za auto, brod, avion i slično. Takve primjere za upoređivanje možemo naći svugdje u prirodi, u logičnim tehnološkim rješenjima bilo bi besmisleno da za potrebe mašine automobila koristimo jedan način dobijanja mehaničke energije, a za mašinu broda drugi.

Uzmimo kao zaključak da su sve duše međusobno jednake i da imaju jednakan prava na nivou duša pa je logično da moramo kod svake intervencije u sistemu druge duše dobiti odgovarajuće odobrenje druge duše. Na nivou duša su prava odlučivanja potpuno izjednačena i u slučaju kršenja tih prava kao posljedica nestaje grijeh kojega treba odslužiti. U suštini odobrenje na nivou duša nije ni potrebno, duše su između sebe usklađene, odobrenje i sporazumijevanje između duša je potrebno našem podređenom egu koji ponekad može da ne dozvoli uplitanje u duhovne sfere njegovog tijela.