12.1. Ugodnosti koje ima mozak

Mirno mogu reći da je mozak onaj dio ljudskog tijela koji nam omogućuje realizaciju svih zahtjeva fizičkog tijela on je uz to fizički dio tijela koji je preko duše direktno povezan sa našim konstruktorom, sa bogom. Komande mozga u fizičkom tijelu spadaju u normalne sisteme upravljanja, kao što sam to već obradio u ovom tekstu i u tri knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom. Naš zadatak je upoznati suprotni smjer, put koji vodi ka konstruktoru našeg tijela, put koji vodi ka božanskom nivou, do boga, na onaj put koji omogućuje prisvajanje božjih kvaliteta bez obzira na to da li su oni za čovjeka dobri ili loši.

Mozgu je otvoren taj put koji nas vodi i uključuje u božanske principe, samo što mozak taj put svjesno, namjerno ne koristi, osim jednog dijela intuicije, ako je sluša. Vezu između nas i boga izvodi, ostvaruje duša samo za nužne potrebe i mogu reći da povezanost sa duhovnim smjerom nije svjesno realizovana, potrebno je da mozak taj put upozna i nauči kako se može ta veza aktivirati i koristiti. Uzmimo na primjer sposobnost čovjeka da pliva, on to može; međutim, on će se utopiti ako ne nauči da pliva. Isto tako mozak ima sposobnost i mogućnost veze sa božanskim principima, ali on će u tome biti neuspješan ako ne nauči da hoda po tom putu i ostvari te principe.

Svi putevi i smjerovi učenja i škola joge i meditacije imaju za osnovni cilj naučiti tijelo i osposobiti mozak pojedinaca da upotrebljavaju put ka božanskim mogućnostima. Molitva je mantrično meditacijski sistem koji ima zadatak da vjernikov mozak osposobi i poveže sa bogom. Crkva obično stvara i usmjerava molitve u svoju korist, u sferu dogovorenih programa i načela, zato znaju biti crkvene molitve neuspješne, pa čak i kontraproduktivne. Sa upoznavanjem različitih sistema realizacije, odnosno izvođenja religijskih načela dolazimo do zaključka da su neki narodi kroz molitvu uspješno otkrivali put do božanskog nivoa. Dobija se osjećaj da su neka plemena, za naše pojmove primitivna, imala više uspjeha u otvaranju duhovnih puteva nego neke velike religije koje su pod velom svoje duhovne usmjerenosti bile dosta bolje prilagođene za osvajanje materijalnih dobara nego vaspitanju vjernika za duhovni put ličnog razvoja.

Nije suvišno ponoviti činjenicu da uz normalne principe vođenja svih procesa u našem organizmu, koje izvodi duša preko mozga, mozak ima u sudjelovanju sa dušom pravo ličnog odlučivanja na osnovu svog obrazovanja i iskustva koje smo nazvali “komanda ega”. Te dvije komande, ego i duša, koje funkcionišu u sferi našeg organizma mogu se prilagoditi za djelovanje u suprotnom smjeru, prema putu za otvaranje veza na nivou duša, na božanskom nivou. Imamo dvije mogućnosti za duhovni razvoj, jedna je za otvaranje puta za božanski nivo i to je ustaljena veza duše, a druga je put koji ostvaruje samo pametan ego. Sa različitim humanim, etičnim, pravnim, socijalnim i sličnim opredjeljenjima pomažemo mozgu da prepusti ostvarivanje svojih želja svojoj, našoj duši da bi nas ona preko mantrično meditacijskih sistema vodila na viši nivo da razvijemo svoje duhovne kvalitete. Kod suprotnih aktivnosti sa ciljem sticanja materijalnih dobara, statusa u društvu, potrebe za vladanjem, dominantnosti i tome slično ego preuzima potpunu komandu i preko meditacije otvara put ka crnoj magiji. Duša je spona sa božanskim nivoem i kod upotrebe crne magije mozak sluša samo ego, koji je podredio unutrašnje Ja i tako put duhovnog razvoja postaje zatvoren. Zabluda je izvođača crne magije, izvođača zlih djela koji radi istih ulaznih vrata misle da su božanski poslanici i čak da imaju zaduženje od boga da izvode selekciju među ljudima. Njihov osjećaj nadmoćnosti, zadovoljstvo da čine zlo crnom magijom, zadovoljstvo da ubijaju, da uništavaju organizme i mnogobrojne druge negativne aktivnosti koje u početnoj fazi znače uzrok za mnoge česte i teške bolesti, predstavljaju žalosno saznanje ali i tešku istinu.

Put crne magije, namjera da bi preko ega otvarali put duhovnog razvoja je skoro svakidašnja zabluda i sudbina stanovnika zapadnog svijeta. Danas možemo sresti iscjeljitelje, savjetnike, ezoteričare i slično koji se deklarišu za duhovno razvijene pojedince i bijele magove, a u stvari već površnim pogledom na njihov rad i česte izjave kao što su: “Ja takođe radim sa kosmičkom energijom”, “Meni taj sistem liječenja odlično uspijeva”, “Radim sa svjetlošću”, “Drugi isceljitelji nemaju pravo, oni pogrešno rade”, “Tu vam ja ne mogu pomoći ali znam nekoga koji to može” i slično, ustanovljamo da su na pogrešnom putu. Ego je kod takvih pojedinaca snažno razvijen, njihov unutrašnje Ja, duša nema nikakvog prava upravljanja: takvi ljudi, radi dominantnosti ega, da bi dostigli autoritet i obračunali se sa konkurencijom skoro uvijek koriste mogućnosti crne magije. U praksi liječenja možemo vrlo često pronaći djelovanje pojedinaca, grupe od šest ili dvanaest ljudi koji upotrebljavaju crnu magiju i stvaraju programe za teške posljedice na organizmu žrtve. Većina tih žrtava umire od raka ili od za medicinu neizlječivih bolesti, izvrši samoubistvo, izgubi život u nekoj od saobraćajnih ili nesreća na radnom mjestu koje su posljedice djelovanja crne magije. Svi izvođači crne magije su naučeni da se pristojno ponašaju, da stvaraju utisak dobronamernih, dobrosrčanih i radnih ljudi, ponašanje im je u porodici i u društvu tako prilagođeno da ih ne možemo prepoznati, prije su to odani ljudi i prijatelji koje samo preciznim mjerenjem možemo locirati i ustanoviti njihove osobine i zle sklonosti.

Put duhovnog smjera vodi preko duše, unutrašnjeg ja i poslušnog ega, to je put za osvajanje humanih načela gdje se ne dozvoljava egu da se miješa u sistem truda za osvajanje duhovnih ciljeva. Ego ne komanduje, stoji po strani i površno rečeno ponizno, sa ljubavlju realizuje neke svoje želje preko duše, na početku je ponosan da je na duhovnom putu, kasnije izgubi svaku svoju fizičku želju i ponos zbog duhovnog uspjeha. U svim procesima na duhovnom putu ego je uvijek prisutan i sudjeluje sa unutrašnjim ja, ali se ne miješa u postupke rada i naredbe duše; međutim, ako se promijene želje i prevladaju potrebe po materijalnim dobrinama ego automatski preuzima komandu i počne da upravlja. Većina duhovno razvijenih pojedinaca razvija dodatne osobine empatije, želje da pomažu drugima, da postanu isceljitelji, alternativni ljekari ili učitelji, da proslijeđuju osvojeno znanje, njihov ego uživa u tome iako bi mogli reći da je sve pod komandom duše.

Kada sa treniranjem dostignemo stepen potpune meditacije, kada nam kod našeg rada ne upadaju slike ili misli sa strane, to je dobar dokaz da je ego prepustio komande duši i da će naš trud i intervencije na nivou duša biti uspješni. Upoznavanje i prihvatanje duhovnih zakona je težak i trnovit put i kada dostignemo određeni cilj to osjetimo kao prijatno osjećanje, znamo da je to nagrada i da je naša svijest na višem duhovnom nivou. To nije osva- janje znanja, to nije učenje gdje naučenu materiju sa vremenom možemo da zaboravimo, to je nagrada koja više nikada ne može da se izgubi: tu osobinu posjedujemo vječno, jer nam je duša otvorila božanska vrata.