7.8. Osvajanje terapeutskog znanja

Većina terapeuta na prvom i drugom tečaju o liječenju sa životno-kosmičkom energijom koji osvojena znanja mogu da upotrijebe za mjerenje duhovne energije, zna izvoditi transformacijska pravila i protivan čin liječenja. To znanje terapeuta početnik može da upotrebi za održavanje ličnog zdravlja, neki već u početku mogu i da pomognu svojim užim članovima porodice. Na brzinu dobijeno znanje i uspjeh kod liječenja kao uspjeh ličnog rada brzo zavodi pojedince i tako postanu nezaintersovani za treniranje i ulaganje energije u duhovno napredovanje. Možemo još dodati da svakodnevne obaveze, briga za djecu i porodicu, ego spretno koristi i ubijedi mozak da prekine sa treniranjem, pa tako kandidat brzo zaboravi teško naučeno znanje terapeuta. Ego početnika ubijedi da to znanje nije teško osvojiti i da će ga lako povratiti kada mu to bude trebalo, tu su knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom, pa tu materiju može ponovo da pročita: tako se sve prepušta slučaju, a znanje izgubi, ode u zaborav. Oni nijesu svjesni svoje lične odgovornosti: ako ne treniraju, ako ne osvajaju viša duhovna stanja svjesti, oni polako ali sigurno zaborave terapetsku materiju, izgube sposobnost meditiranja i postaju neuspješni kod energetskog liječenja. Ima među njima i takvih koji nijesu svjesni da je sticanje znanja terapeuta bilo kroz istoriju tajni nauk privilegovanih, rezervisan za svece i tajna društva, pa radi tih pogrešnih stavova o čudotvorcima očekuju da ćete im na tečaju pokazati čarobnu palicu i da nije potrebno trenirati.

Ego postavlja svakom kandidatu za terapeuta bezbroj zamki, zavodi bilo koga i tako mu onemogući da radom, učenjem i treniranjem dostigne duhovne kvalitete kao što su to univerzalna ljubav, prosvjetljenje i otvaranje vrata za radm na nivou duša. Liječenje, rad svakog terapeuta je individualna sposobnost koja zavisi samo od nagrade dobijene za njegovu uloženu energiju, nagrade za njegovo treniranje i njegovo razumijevanje postupka u sistemima liječenja. Kod svih pomenutih neprijatnosti u razvoju i vaspitavanju za terapeuta sa životno-kosmičkom energijom kandidatu se uvijek pomaže, ali samo u slučaju da on traži pomoć. Kod svojih želja on mora pokazati da je na nekom nivou zaostao, da mu je potrebno objašnjenje koje će odmah dobiti, odnosno dobit će pomoć. Rješenje se ne može pronaći negdje drugo, niko drugi ne može preuzeti tu obavezu na sebe, već mora terapeut sam doći do zaključaka, shvatiti duhovni razvoj i razumjeti da samo od voditelja tečaja, svog učitelja može zahtijevati objašnjenje i podršku. Voditelji tečaja odmah shvate gdje je nastala blokada u duhovnom razvoju kandidata i što je potrebno obnoviti i savladati: oni su sami već prošli taj trnoviti put i znaju pomoći učeniku, kandidatu za terapeuta, da savlada to više stanje svijesti.

Neće biti suvišno da ovde naznačim sistem učitelja, gurua u Indiji, koji pojedincu ne dozvoljavaju da sa vježbama ide naprijed, ako prethodnu vježbu nije dobro upoznao i uspješno izveo. Učitelj, guru je taj koji ocjenjuje i dozvoljava kandidatu da napreduje. Kod učenja guru vodi učenika iz vježbe u vježbu da bi on tačno i brzo savladao materiju neophodnu za duhovni rast, a učenik gubi pravo na školovanje ako se suprostavi učitelju. Po mišljenju gurua njihov sistem školovanja predstavlja metodu brzog duhovnog napredovanja bez mnogo grešaka, dok samostalni rad zahtijeva najmanje dvadeset godina redovnog treniranja. Uzmimo za primjer postupak, uvodni gest u tibetantskim manastirima, samostanima: kada prime novog učenika oni mu bez svakog razgovora daju metlu. Kada početnik shvati da se sa tim rekvizitom mete, on to počinje da radi. Svi u samostanu njegov rad poštuju, klanjaju mu se, bodre ga i tako on iz dana u dan čisti. On mete toliko vremena dok ne ustanovi da je sposoban da prihvati neki drugi posao, pa se dešava da početnik, zavisno od njegove sposobnosti učenja i rasuđivanja, mete po samostanu cijeli život. Iako mete cijeli život jednako ga poštuju, klanjaju mu se i bodre ga svi članovi samostana.

I kako to izgleda kod nas?

Početniku, da ga ne bi uvrijedili nazivamo ga “tečajnik”, dolazi na tečaj potpuno zatvoren u sebe, stidi se da postavi bilo kakvo pitanje, trudi se samo da ga ništa ne pitate, jer on mora sve da zna, sluša predavanja rezervisano, jer misli da će on to kod kuće da prouči i dokaže svima da tu odlično materiju poznaje i slično. Taj zatvoren, hladan i nerazuman odaziv kandidata za terapeuta sa životno-kosmičkom energijom se ne promjeni ni kasnije, kada je dovoljno savladao transformacije i počeo da liječi. Možemo prije očekivati da će kandidat ponoviti tečaj, da će više puta pročitati knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom, da će se odlučiti i zahtijevati da mu pomognete, odnosno da mu ponovite materiju koju nije razumio. To porodično i školsko obrazovanje, uticaj crkve i društva su na zapadnom dijelu zemlje kod građana stvorili takvu blokadu u mozgu da kandidat za terapeuta djeluje isključivo tajno, na skriven način, u većini slučajeva on griješi u postupku ulaganja energije, energiju rasipa neracionalno, često nelogično ili u suprotnom smjeru, pod komandom ega i crne magije. Praksa je pokazala da je kod nas, na zapadu zemlje duhovno napredovanje, obrazovanje i vaspitavanje vrlo teško, neshvatljivo i neuspješno, pa nije čudo da nas hinduisti smatraju budalastim narodom, nesposobnim za duhovne procese.

Svakom kandidatu za terapeuta potrebna je individualna pomoć, sa njime treba trajno sistematski voditi razgovore, ustanoviti nastale blokade i na osnovu procjene odrediti dodatno treniranje. Korisni su primjeri iz prakse i rješavanje određenih, izabranih zadataka, koji omogućuju kandidatu da nađe izlaz i da se sam oproba i dokaže. Nisam baš ubijeđen da ponavljanje, ponovno slušanje početničkih rasprava i izvođenje meditacija može da pomogne početniku u krizi i da mu donese nešto korisno. Suprotno, posao, kao što su pripreme za izvođenje tečajeva, izrada materijala za predavanja i vođenje organizacije liječenja daje mnogo korisnog znanja i iskustva svakom početniku. Od samog početka učenja kandidati se usmjeravaju na individualno odlučivanje i samostalan rad, koji terapeutu omogućava da brzo stvara konačne odluke. Odlučuje se da sam održava svoje zdravlje i da pomaže užim članovima porodice, da sudjeluje na tečajevima, da to znanje koristi u svojoj profesiji, počinje da liječi, da upotrijebi naučeno znanje ili u krajnom slučaju, da se razočara i tako sve skupa polako prepusti zaboravu. Sve odluke terapeuta, pa i ta da zaboravi naučenu materiju, rezultat su njegovog energetskog stanja odnosno opredjeljenja njegove duše da se ona ne želi baviti terapijama, jer to nije njezino poslanstvo, misija na zemlji.