10.4. Dužnosti mozga

Već sam pomenuo i definisao svoje pretpostavke i uvjerenje koje sam stekao sistematskim radom, dugogodišnjom praksom i dobrim iskustvom da bog nije stvorio čovjeka po svom obliku već da je čovjekov mozak izrađen po njegovem “obliku”. Mozak, taj samostalni i kreativni tvorac se od boga razlikuje samo po tome da je ukliješten i uzidan u fizičkom tijelu pa je tako ograničen njegovim fizičkim mogućnostima. Izreka da čovjek ima u sebi božji blagoslov i da su pred bogom svi ljudi jednaki govori u korist toj tezi koja su kroz istoriju i razvoj, kroz religiozne poglede stalno potvrđivali.

Danas je mnogo lakše kontaktirati sa ljudima po cijeloj zemaljskoj kugli, zahvaljujući tehničkom razvoju komunikacija i saobraćaja pa su tako mišljenja drugih i pogledi na naš organizam primjerljiviji i tačniji nego u vremenu kada su narodi jedan drugome bili nepoznati. Možemo vrlo lako upoređivati i shvatiti događaje iz prošlosti ako slijedimo literaturu i analiziramo autore koji su napisali “bestselere” samo zato jer su pisali o mozgu i njegovim mogućnostima. Posebno su interesantne knjige koje nam otkrivaju tajne i zabrane društva i crkve: tajne i zabranjena znanja bila su nedostupna samo za široke mase građana. Za sve što može čovjek da zamisli, napravi, razumije i slično mora da se zahvali svom mozgu i njegovim još neotkrivenim mogućnostima. Isto tako, pa i u primjeru liječenja sa životno-kosmičkom energijom, mozak je onaj faktor koji stavlja tačku na i kao i za sve druge aktivnosti u našem tijelu.

Način učenja, sticanje iskustva, mogućnost prosuđivanja, apstraktno mišljenje i slično se realizuje pomoću mozga. Mozak je onaj dijo organizma koji pamti i daje mogućnost upotrebe iskustva i znanja što znači da je on konstruktor svega oko nas. Mozak je stvorio ego i uz to drži vezu između njega i duše, unutrašnjeg ja. Duša preko mozga realizuje svoje programske naredbe i ako čovjek nema mozga duša u tom tijelu nema što da traži. Isti je slučaj sa oštećenjem mozga, duša kroz taj dio mozga ne može izvoditi komande i fizički dio tijela je neaktivan, ukočen ili blokiran.

Na isti način mozak osvaja određene sposobnosti i ako postane zavisan od tih osobina stvara mogućnost za njihovu realizaciju. Naučene, na primjer, sebične osobine i potrebu ega da ih realizuje, mozak uskladi sa dušom i napravi prirepak (ili novu dušu) za komandovanje. U današnje vrijeme mozak može za prirepke ega ili novih duša da formira dvanaest oblika duša koje se pojave sa pet različitih osobina i u zadnjim fazama razvoja slabog karaktera kada pojedinac postaje profesionalni izvođač crne magije on može da cio komplet duša, prirepaka šest puta duplira.

Konstrukcija ili bolje rečeno mogućnost aktiviranja mozga i duše zavisi od dobijenih sposobnosti duše kod začeća. To možemo razumjeti sistemom inkarnacija duše, duše sa niskim brojem inkarnacija podložne su egu i lošim osobinama, njihovi vlasnici su kadrovi za izvođače crne magije. Međutim kod visoko razvijenih duša sa visokim brojem inkarnacija koje nose iskustva iz prošlih života, duša ne dozvoljava mozgu da stvara prirepke, da stvara nove duše. Mogli bi reći da neiskusna duša nesvjesno prepusti komande egu, mozgu i njegovom iskustvu da formira dodatne nove komande i tako duša sebe postavi u podređeni položaj. Ego je lukav i koristi sve mogućnosti pa u čovjeku razvija određen interes, lična ubjeđenja i priprema djelovanje fizičkog tijela za svoje naredbe. Na kraju ego postane bog u čovjeku, takvom pojedincu omogući manipulacije ljudima, zavist, prestiž i presuđivanje drugima; te aktivnosti poznajemo pod imenom crna magija, kojom se koristi za potrebe svojih ciljeva. Takvi ljudi dobijaju sposobnosti za štetna djela kao što su zlo, dominantnost, koriste sva materijalna sredstva za svoju realizaciju i uz to znaju da sakriju svoje mračne aktivnosti, u kojima uživaju, kako ih društvo ne bi prepoznalo i saniralo.

Visoko razvijene, visoko inkarnirane duše imaju već kod rođenja određenu svijest dobijenu kroz više života: ona omogućava mozgu bolje prosuđivanje i aktiviranjem dodatnih i usklađenih programa takve duše obogate funkcije mozga i ne stvaraju prirepke, druge duše. Napad ega na dušu sa njegovim ubjeđenjima mozak prosuđuje i pošto posjeduje sjećanja, vjest iz prošlih života, primjerno ocenjuje. Uvijek se radi toga odluči za dobra djela, za humane odluke, za osobine kvalitete duše i nikada se ne odluči za negativne zahtjeve ega, jer duša već dobro poznaje njihove posljedice i djelatnosti ega iz prošlih života. Mozak blokira bilo kakav pokušaj ega da formira različite prirepke duši, razvijenoj duši, a njoj omogući da realizuje božanska iskustva iz prošlih života obogaćena ovotjelesnim iskustvima i tako ne dozvoljava da se formiraju nove duše. Mozak otvori vrata razvijenoj duši koja čovjeku omogućuje visoke umne rezultate kako na duhovnom tako i na fizičkom nivou života. Mozak prihvata sva uputstva razvijene duše i stvara osnovu da čovjek pozitivno funkcioniše u svojoj okolini, da sa ponosom izražava dobrotu, humanost, pravičnost i slično, omogućava lično napredovanje i pomoć drugima kroz alternativne sisteme liječenja, predavanja, uči druge o duhovnosti i osvajanju duhovnih kvaliteta.