3.1. Zemlja i svemir

Zemlja u sistemu svemira dobija najviše energije od sunca koje rasipa energiju na sve strane. Vjerovatno da je položaj zemlje, njeno kruženje oko sunca, omogućilo stvaranje uslova za život kojeg danas poznajemo. Uticaj svih drugih faktora kao što su planete, galaksije i ceo svemir jednako koliko i sunce kreira energiju na zemlji. Možemo reći da je zemlja sa svojom energijom i sistemom evolucije stvorila život ili da su energijska bića izabrala zemlju i njene uslove da stvore život na njoj. U obadva primjera dolazimo do zaključka da je kod kreiranja života na zemlji uvijek prisutan neki dogovor, neko posebno stanje u svemiru koje je zaslužno i odgovorno za nastanak živih bića. Životno-kosmička energija je svugdje oko nas, živi organizmi su razvili sistem energetske regulacije i program za vođenje kod prihvatanja te energije, pa to daje osnovu za zakon koji omogućuje shvatanje djelovanja energetskih procesa u našem tijelu.

Na površini zemlje, ispod i iznad nje, nalazi se sve što je potrebno za funkcionisanje živih organizama. Tu se nalazi pogonska ili životno-kosmička energija za sva bića; različiti uslovi na zemlji su definisali razne žive organizme prilagođene mjestu njihovog života i možemo zaključiti da udobno živimo na zemlji i da će biti tako i u buduće. Nije nam potrebno izmišljati neke izvore života koji se nalaze u svemiru, izmišljati neke energetske baze postavljene na nekoj lokaciji, zamišljati svjetove viših rangova iznad nas nad zemljom i slično, jer se svi procesi života događaju tu na zemlji gdje živimo.

Naš život na zemlji nije odvojen od djelovanja svemira, zemlja sama i život na njoj su sastavni dio kompletnog svemirskog sistema i njegovog djelovanja, to je činjenica koju treba prihvatiti, mada je to danas za većinu ljudi još uvijek teško razumljivo. Beskonačnost i nula kao krajnosti su u svemiru slične početku i kraju, to je početak i kraj. Iz školske fizike znamo da se energije koje danas upotrebljavamo ne mogu izgubiti, da se sa razdaljinom od izvora ili pretvaranjem iz jednog oblika u drugi gubi intezitet, pada joj moć, što je bitna razlika u poređenju sa duhovnim energijama. Nije čovjek pogriješio kada je definisao energije zemlje i postavio zakone njegovog djelovanja, jer su to takođe energije svemira. Te razlike između energija zemlje i svemira ili duhovnih energija su nastale radi stvaranja metematičkih modula za energije zemlje, formiranja jednačina za ponašanje i djelovanja energije, pa su radi toga energije zemlje morale da se postave u određene, ljudskom rodu razumljive okvire.

Duhovne energije nemaju ljudskih ili bolje rečeno fizičkih ograničenja i radi toga mi moramo duhovne energije prihvatiti i analizirati kao nedefinisane, svugdje prisutne, kao kompletne i cjelovite energije. Isto tako treba fizičke energije konačno osloboditi matematičkih okvira i dati im svemirske osobine, postaviti kritički odnos prema Njutn-Ajštanovim (Newton-Einstein) dokazima za energije na zemlji. Nama poznate fizičke energije treba izjednačiti sa duhovnim energijama, skinuti sa njih ograničenja, postaviti nov matematički modul koji će nam omogućiti da u početnoj fazi i za onaj drugi dio energija možemo da razumijemo njihove, to je prirodne zakone, zakone svemira koji su značajni za naš život. Danas oštro i slijepo prihvatanje fizičkih zakona totalno blokira shvatanje prirodnih i duhovnih načela. Većina pojedinaca ne može da prihvati, ne može da razumije realni svijet energija i ne može da napravi korak naprijed u shvatanju svemira i da tako proširi, podigne svoje saznanje na viši nivo svijesti.

Životno-kosmičku energiju ne možemo postaviti u okvire, ograničiti je poznatim matematičkim modulom i dati joj fizičke osobine: ako ne možemo to napraviti za cjelokupni pojam energije, to je moguće uraditi za onaj dio energije koja je usko vezana za delovanje na zemlji, za pojam i zakonitost klasične fizike. Ipak, konačno treba prihvatiti da je ta energija kosmička energija koja djeluje bez fizičkih komponenata razdaljine i vremena, da se nalazi svugdje oko nas i da nije ograničena nijednim uslovom. Tako možemo za životno-kosmičku energiju upotrijebiti razne karakteristike i duhovna znanja, a praktične dokaze o djelovanju duhovnih energija prihvatiti kao zakone, kao aksiome i tako na osnovu empirijskih dokaza korisno upotrijebiti za potrebe u životu. Upotreba te energije daje božanske rezultate kod liječenja, jer njeno djelovanje ne ostavlja nikakvih štetnih posljedica po zdravlje organizma.