4.4. Djelovanje komandi kod oplođenja

Kod gore opisanog postupka razvoja čovjeka od oplođenja do zrelosti, određeni periodi u razvoju tijela i duhovne vrijednosti prikazuju tok događaja i omogućuju razumijevanje energetskih uticaja na cjelokupni razvoj organizma. Na oplođenu ćeliju, koju vodi duša djeteta, djeluje duša majke sa jednom polovinom i duša oca sa drugom polovinom genetske konstrukcije, odnosno genetskih programa. Tako oplođena ćelija ima formirane sve programe za razvoj djeteta, njegovo rođenje, život i smrt. Aktiviranje i pravilno izvođenje genetskih programa u oplođenoj ćeliji kontroliše duša djeteta, na koju još utiče majka sa svojim energetskim i fizičkim tijelom. To znači da na proces razvoja ćelija, na razvijanje organa i sistema u tijelu utiču kao glavni vođa duša djeteta i dodatno komande trudnice, uslovljene kvalitetno vođenim organizmom potpuno spremnim da stvori novo biće.

Na razvoj djeteta djeluju dvije komande, jedna je duša djeteta i druga, koju uslovljava i daje njegova majka. Kod odrasle osobe smo nazvali njegovu, dušu djeteta, anđelom čuvarem, a uticaj majke je kasnije zamijenio formirani ego. Sveukupni događaji u razvoju čovjeka nam pokazuju da se ego počeo razvijati odmah poslije oplođenja i to na osnovu onog dijela komandi koje donosi trudnica sa svojim organizmom: ona omogućuje da poslije rođenja dijete formira lični ego.

Duša koja brine za razvoj oplođenja, formiranje organa i sistema u tijelu, otvara energetske kanale za prijem životno-kosmičke energije, koja je neophodno potrebna svakoj živoj ćeliji u organizmu. Ćelije u početnoj fazi razvoja organa tijela ne mogu direktno da primaju energiju, zato je dužnost organizma trudnice da tu energiju obezbijedi. Sa konačnim formiranjem organa u tijelu nastali organizam djeteta dobija i sposobnost direktnog primanja energije koja mu omogućuje život. U trenutku kada je dijete sposobno samostalno da prima energiju, trudnica je pripremljena za porođaj. Djetetu nije više potrebna majčina energija i ono preuzima odgovornost za svoj život, što znači da je pripremljeno da se odvoji od organizma majke. Poslije rođenja dijete još nije sposobno za samostalnu brigu o svom životu, ali je dijete i te kako sposobno da prima kompletan splet energija koje mu garantuju, odnosno omogućuju zdrav život.

Aura djeteta je vrlo slična auri njegove majke do sedme godine, što znači da majka djetetu pomaže da prima dovoljno životno-kosmičke energije sve do tih godina starosti. Sistem probavnih organa djeteta poslije rođenja nije potpuno sposoban da preradi raznovrsnu hranu koju uzima odrasla osoba, pa je hranjenje djeteta majčinim mlijekom jedino pravilno. Tijelo novorođenčeta prima preko hrane i energiju hrane, pa je logično da je majčino mlijeko najprilagođenije za njegov organizam, jer u sebi nosi i energije majke. Djetetu je potrebno hranjenje sa majčinim mlijekom nekoliko godina i to sve dok njegovi organi varenja nijesu sposobni da obrade svakodnevnu hranu. Možemo zaključiti da sa neprimjernim hranjenjem i neprimjernim odnosom i vaspitavanjem djeteta otvaramo mogućnost primanja slabih energija u tijelo, koje uzrokuju da ego prihvata nepravilne odluke i radnje - tako se stvaraju pojedinci neprilagodljivi za društvo i okolinu.

Posebna briga roditelja, odnosno majke djeteta bi morala trajati sve do sedme godine starosti, pa bi zato i zakonodavstvo društva moralo to da uzima u obzir. Na primjer, majka sa skraćenim radnim vremenom i primjernim sudjelovanjem sa ustanovama kao što su vrtići i razne škole za predškolsku djecu najviše doprinosi složenom vaspitanju djeteta. Djetetu bi to pomoglo da maksimalno razvije psihofizičke osobine i da pravilno razumije i prihvati obrazovni proces, maturu kao vrijeme zrelosti. Svako društvo bi sa takvim vaspitanjem dobilo najviše od novog člana koji prihvata njegove zakone i razumije društvene procese. U suprotnom primjeru, kod lošeg vaspitanja i niske obrazovanosti pojedinaca, društvo ima velikih problema kako da ih sanira i prilagodi društvu, troše se velika sredstva i javlja se stalna briga za takve članove. Kod loše vaspitanih pojedinaca je ego tako formiran da ne prihvata društvena načela, na njih se ne odaziva pravilno i svojim ponašanjem nagoni biće da živi u svom svijetu, neprilagođeno za svako društvo.