Uvod

Koliko nam je poznato iz opšte i dokumentovane istorije čovječanstva, čovjek je stalno težio saznanju, trudeći se da razumije, upozna ili da dobije odgovor na pitanje ko je čovjek, odakle dolazi, zašto živi; što je to svemir, ko je bog ili od čega zavisi život na zemlji. Arheološki nalazi nam takođe potvrđuju činjenicu da su narodi sa istoka, kao i oni sa zapada, više od pet hiljada godina razmišljali i pisali o pomenutim pitanjima, vrlo tačno analizirali određene pojave u prirodi, na zemlji, kao i u svemiru i o tome ostavili vrijedne dokaze. Tačno je da pojedina dokumenta govore i o pojavama za koje do danas nemamo pravih odgovora i tu još ne znamo zašto su njihova mišljenja bila baš takva i slično. Različiti pogledi na ovu složenu temu i objašnjenja različitih pojava u većini primjera polazili su od, za njihovo vrijeme, neobjašnjenih energetskih događanja u prirodi, kao i od odaziva ljudskog tijela na ta energetska stanja i određene pojave, koje su iz okoline na njega djelovale. Cilj i predmet posmat- ranja je svakako bilo čovjekov organizam i sva objašnjenja o tim nevidljivim uticajima su se vrtjela oko njegovih fizičkih i funkcionalnih osobina, odnosno neobjašnjivih uticaja prirode na djelovanje tijela i na čovjekov život na zemlji.

U starom vijeku, u tada malo razvijenom društvu, nedostajala su naučna objašnjenja za određene pojave u prirodi. Sva ta različita razmišljanja o prirod- nim zakonima i prihaćena shvatanja o postanku zemlje bila su primjerna tom vremenu. Interesantno je da su kod nekih naroda prirodne pojave bile opisane tako tačno, da njihova objašnjenja vrijede do danas. Možemo pratiti veliku količinu materijala i zapisa, pisanih simboličnim pismom i različite priče koje su kroz vrijeme dobijale svoj oblik i logično, otkrivanjem prirodnih zakona, izgu- bile svoj prvobitni oblik objašnjenja i njihovu namjenu. Bajke, priče, društveni pokreti, politički sistemi, kao i religija omogućuju kompletan uvid u neprekidan proces, koji vodi ka kritičnim saznanjima čovjeka i njegov pokušaj da objasni ono što nije bilo moguće objasniti. Čovjek se opredjelio za dva načina sagledavanja i objašnjavanja svih prirodnih pojava. Prvi za osnovu uzimaju naučna otkrića i naziva se realistički put i drugi koji na osnovu pretpostavki stvara zaključke koji se nijesu mogli naučno ni dokazati ni negirati: taj smjer poznajemo, kao idealistički put ili smjer. Idealisti su svakako bili u prednosti, sa religijom na čelu; uz pomoć crkve davali su objašnjenja o svemiru i nastanku čovjeka. Oni su i danas u prednosti, iako je nauka toliko napredovala da možemo provjeriti većinu idealističkih pogleda na svijet.

Pripadnici realističkog pogleda na svijet imali su težak zadatak: za sva dostignuća i objašnjenja morali su imati naučnu podlogu, kako teoretsku, tako i praktičnu. Zacrtani put razvoja na naučno dokazanim činjenicama je bio pravi smjer, što se vidi iz brzog razvoja naučnih disciplina i tehničkih dostignuća koje danas poznajemo u svijetu. Jasno je da su objašnjenja određenjih pojava bazirana na osnovu prethodnog znanja, tako da se svaka naučna disciplina razvijala sa novo otkrivenim dokazima ili zakonima. Takav postupak je uslovljavalo načelo da se svaki eksperiment izvodi od konačnog stanja, od posljedica i tako omogući put razvoja prema njegovom izvoru. Uzrok za nastalo stanje našao se, odnosno otkriven je na kraju ispitivanja i objašnjenja tih pojava, što je dovelo mnoge naučne discipline do stanja gdje su neki smjerovi još uvijek ostali nedovršeni i nedorečeni ili nemaju konačnih saznanja i dokaza za uzroke nastalog stanja.

Ako uzmemo za primjer medicinu, koja sa sistemom liječenja danas vlada u našem društvu, kao jedinstven i uspješan servis podređen ljudskim potrebama, možemo vidjeti da je njeno djelovanje područje posljedica, koje na organizam ostavljaju uzroci za nastalu bolest. Trenutna slika medicinske nauke pokazuje nam da je ona postala jedna od najrazvijenih naučnih disciplina; istovremeno možemo zaključiti da je ona u svom razvoju još nesposobna da se usmjeri na liječenje uzroka u vremenskom periodu kada se posljedice na fizičkom tijelu još nijesu pojavile.

Danas izvedeni eksperimenti na prirodnim pojavama moraju imati naučnu osnovu da bi bili i društveno priznati. Dokazi o razrješenju poteškoća, ako ta objašnjenja ne mogu biti naučno priznata mada u praksi, daju dobre rezultate, ostavljaju široko polje za razmišljanje. Društvo dopušta mogućnost da je eksperiment dao uspješan rezultat, ali ujedno ostaje kod standardne prakse da ne priznaje taj rezultat, kao univerzalnu zakonitost i tako kompletna dokumentacija odlazi u zaborav ili na neku od stalaža arhiva. Najupečatljivije to možemo vidjeti kod liječenja sa energijama, gdje medicina i naša zapadna religija ne primaju stare metode liječenja, iako ne može preći preko dokaza da takvo liječenje u praksi daje odlične rezultate, čak i za bolesti koje medicina deklariše kao neizlječive. Liječenjem sa životno-kosmičkom energijom dolazi do nevjerovatnih ozdravljenja, to jest izlječenja za medicinu neizlječivih bolesti, gdje su tretmani usmjereni na liječenje cijelog tijela, sa početkom od uzroka na energetskom tijelu, pa do nastalih posljedica na fizičkom tijelu i tako uspostavljaju mogućnosti za uspješan obračun sa bolešću. Medicina u tom primjeru ostaje praznih ruku, energetsko liječenje joj je nerazumljivo, posebno to da liječenje ne ostavlja na pacijentima nikakve negativne posljedice. Postižu se pozitivni rezultati liječenja, a tretmani utiču na pacijenta tako da mu je bolje ili se u nekim izuzetnim slučajevima ništa ne desi. Energetsko liječenje sa životno-kosmičkom energijom obuhvata sve tri faze u razvoju bolesti: uzrok, razvoj i posljedice kod bolesti na organizmu, dok medicina liječi samo posljedice koje su vidljive na fizičkom tijelu, odnosno liječi samo treći stepen u razvoju bolesti.

Pregled energetskog načina liječenja zahtijeva da kroz tretmane ispunimo obadva načina liječenja: medicinski sistem i energetski sistem gdje su moja pravila postavljena na empiriskoj osnovi i redovno daju uspješnu i opšte prihvatljivu metodu liječenja. Odabrana metoda djelovanja sa životno-kosmičkom energijom, koju sam opisao u moje tri prijašnje knjige o liječenju sa tom energijom, izvodi se na osnovu naučno postavljenih kriterijuma koje uspostavljaju mjerenja energetskih ili duhovnih stanja i transformacijska pravila, definisanih kao aksiomi, koji u praksi uvijek daju odlične zdravstvene rezultate.

Moja metoda rada sa životno-kosmičkom energijom je postavljena u tri ste- pena ili tri koraka:

  1. izmjerimo određeno energetsko stanje, koje ujedno predstavlja i zdravstveno stanje mjerenog organa ili organizma,
  2. izmjereno energetsko stanje u primjeru bolesti, kada nema dovoljno energije, izliječimo ili tačnije rečeno popravimo energetsku situaciju, upotrebom transformacijskih pravila, tako da na oboljeli organ usmjerimo, kanališemo dodatno potrebnu energiju i
  3. na kraju terapije izmjerimo rezultate našega terapeutskog djelovanja, to jest energetske postupke kontrolišemo, da ustanovimo da li je tijelo na mjestu liječenja dobilo potrebnu energiju i da li to stanje količinski izražava energiju zdravog organa.

Uskoro poslije liječenja, kada se energije izjednače, ponovo kontrolišemo stanje i ako organi pokažu zdravo energetsko stanje, postupak liječenja je time završen.

Mogli bi reći da je takav postupak liječenja: “mjerimo - popravimo, to jest izliječimo - mjerimo, kontrolišemo” naučno prihvatljiv. To je sklop dva sistema, naučnog, koji se temelji na osnovu objektivnih, naučno provjerenih i dostignutih saznanja, koji diktiraju naučne sisteme i sa druge strane moje dugogodišnje ljekarsko-terapeutske prakse i otkrivenih aksioma, koji omogućavaju izradu univerzalnih transformacijskih pravila i zakonitosti. Ako želimo usvojiti energetski sistem mjerenja i transformacijska pravila koja u praksi sigurno daju pozitivne rezultate, moramo sklop tih dva sistema prihvatiti, kao osnovu uspješnog načina liječenja.

1.Mjerenja, to jest instrumenti za mjerenje energetskih ili duhovnih parame- tara, kroz istorijske periode su doživljavali uspješan razvoj i omogućili razvoj različitih tehnika mjerenja energetskih stanja. U starom vijeku su upotrebljavali jednostavna mjerila, izrađena od grane drveta, takozvane rašlje, a nešto kasnije se udomaćio instrument - predmet obješen na tankom špagu, kojega i danas poznajemo kao visak. Ti instrumenti ne daju ni danas tačne rezultate: u starom Egiptu su pokušavali da umanje greške time što su izrađivali viske od različitih materijala i različitih oblika, zavisno od toga što su željeli da izmjere. Mjerenja su bila uspješna samo kod vrhunski osposobljenjih terapeuta ili kako ih danas zovemo, radiestezista, pa takva mjerenja nijesu mogla bili garant realnom stanju mjerenoga parametra. Tako se razvilo i dodatno pravilo, da bi mjerni rezultat bio prihvatljiv, moraju dva terapeuta, radiestezista, nezavisno jedan od drugoga, dobiti kod istog mjerenja jednak rezultat.

Gledano sa naučne strane, ni instrumenti ni metode mjerenja energija nijesu bili prihvatljivi iz vrlo prostog razloga: naučne metode se baziraju na fizičkim zakonima koji djeluju na zemlji, dok mjerenje duhovnih, energetskih parametara ne podliježe tim zakonima, jer kod njih vremensku i komponentu razdaljine možemo zanemariti, isključiti. Taj kamen spoticanja između naučnoga i empir- ijskog načina obrade energija ostaje živ i danas i pored toga što rad dvoje ili više nezavisnih terapeuta daje odličan rezultat.

Danas su razočaranja kod mjerenja sa viskom donekle ublažena upotrebom očnog senzora, koji se kao mjerač pokazao vrhunskim instrumentom. Taj senzor nema fizičkih ograničenja, kao što to imaju rašlje i visak, reaguje u trenutku, pa su greške skoro isključene. Štetni uticaj na visak i senzor oka ima terapeutov ego, pa je zbog brzog reagovanja očnog senzora lakše trenutno biti u meditaciji i dobiti tačan mjerni rezultat, nego kod viska, koji je spor i kome treba dosta vremena da pokaže svoju vrijednost mjerenja. Upotreba obadva istrumenta, viska i očnog senzora, kod svakog mjerenja omogućuje upoređivanje dobijenih rezultata i takvo, dosledno upoređivanje daje tačniji rezultat.

U svojoj dugogodišnjoj praksi sam upotrebljavao i upotrebljavam danas još mnogima nepoznat intuitivni senzor, koji je najprihvatljiviji instrument za mjerenje duhovnih parametara. Visak i očni senzor sam zadnjih deset godina strogo testirao, da ustanovim kolika je njihova tačnost mjerenja i zašto u većini slučajeva daju pogrešne rezultate.

Revolucionarno saznanje, koje sam dobio na osnovu više desetina hiljada mjernih testova je da su visak i očni senzor, kao i sva druga duhovna mjerila, pod direktnom komandom intuicije, odnosno terapeutovog intuitivnog senzora. Svaka druga i više puta različita objašnjenja o djelovanju viska, rašlji, L-antena, biotenzora i drugih mjernih pomagala su pogrešna, jer je sigurno da sa tim mjernim instrumentima upravlja naš kontrolni sistem energija-intuicija.

Svi testovi izvedeni na parametru odaziva instrumenta su pokazali da nas- tajanje greške zavisi od trajanja vremenskog perioda, koji protiče od postavljenog pitanja do odaziva instrumenta. Procenat greške kod mjerenja je srazmjeran tom vremenu: ako je vrijeme odaziva instrumenta duže, procenat greške je veći i obrnuto. Tako se pokazalo da visku treba više vremena za odaziv, odnosno zahtijeva da duže vrijeme za meditaciju i mjerenja daju veći procenat greške; očni senzor ima kratko vrijeme odaziva i zbog toga je mnogo tačniji instrument, dok kod intuitivnog senzora nema tih poteškoća - on reaguje odmah, mogao bih reći da je intuitivni senzor imao odgovor već prije početka mjerenja.

Danas je naučno potvrđeno, da kod mjerenja i liječenja na duhovnom nivou, na nivou energija, kada je terapeut u stanju meditacije, njegovi moždani talasi pokazuju alfa-teta stanje. To otkriće daje mogućnost da se sa naučnim istrumentima kontroliše rad terapeuta u vremenu mjerenja, to jest liječenja i ocijeni njegovo liječenje na osnovu odaziva moždanih talasa za vrijeme terapije. Takođe obrazovanje kadrova za rad sa energijom, uspješnost terapeuta sa životno-kosmičkom energijom, njihovo duhovno napredovanje, vježbe i slično, dobijaju naučnu potvrdu sa kontrolom moždanih talasa u vrijeme tih aktivnosti. U mnogim državama zapadnog svijeta, pa i kod nas u Crnoj Gori, sudjelovanje između naučnih ustanova i energetskih mjerenja (osim u nekim rijetkim slučajevima) još uvijek nije moguće. To je samo radi toga što društvo i njegovo zakonodavstvo daju apsolutnu prednost službenoj medicini i njenim postupcima rada. Sigurno je da će se to stanje promijeniti kada društvo i medicinski stručnjaci prihvate uspješne duhovne zakonitosti i rad sa energi- jama ili se uključe u postupke energetskog liječenja.

Kako nas upozorava istorija, vrijeme će pokazati svoje i vrlo verovatno će se u budućnosti naći kompromis i veza između fizičke kontrole i djelovanja energija u našem tijelu. Možemo vjerovati, da će u skorijoj budućnosti doći do stepena kada će društvo razumjeti i prihvatiti energetsko liječenje, kao normalni postupak u postizanju opšteg zdravlja. Možda će energetsko liječenje postati jedan od smjerova medicinske nauke ili će postati posebno definisan smjer i način liječenja, odnosno održavanja zdravlja.

2.Liječenjem, koje izvodimo poslije mjerenja i diagnoze stanja u organizmu, izvodimo drugi korak u tretmanu. Taj drugi dio radnog procesa je promjena energetskog stanja, koju izvodimo pomoću transformacija, a to je da iz bezenergetskog stanja ili bolje rečeno iz bolesti, oboleli organi ili organizam dovedemo u puno energetsko stanje ili zdravo stanje organizma. Bolesnom organu, koji u trenutku bolesti ima najmanje energije, sa terapeutskim transformacijama omogućimo da primi potrebnu energiju, da povrati zdravo stanje koje je imao, kao zdrav organ. Tu promjenu energije postižemo sistemom upotrebe pravila, koji sam već opisao u tri knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom. U njima sam obrazložio primjer, kada teraput u početku svoga rada teško izvodi transformacijska pravila, pa je potrebno da dobro nauči sistem “uklop - isklop” da bi se u trenutku iz stresnog stanja prenio u stanje meditacije, gdje su moždani talasi u alfa-teta području. Alfa-teta stanje meditacije je trenutak kada nam liječenje i transformacijska pravila uspijevaju. Nakon promjene energije iz jednog u drugo stanje, što nam omogućuju transformacijska pravila meditacijsko mantričnih načela, slijedi obavezno poštovanje energetskih zakona, kao i poštovanje saznanja koje je dostigla nauka.

Transformacije za promjenu jednog energetskog stanja u drugo su u stvari meditacija po programu koji smo izgradili u našem mozgu. Zakonitosti rada mozga ljudima su već duže vremena poznate: sve što u mozgu zamislimo, on će realizovati: brzo napraviti matricu, odnosno program da se to vrlo lako može realizovati. Samu realizaciju te ideje, to jest zamisli mozga, možemo reći matrice ili programa za realizaciju, postižemo sistemom meditacije, koja je slična transformacijskim pravilima. Ta meditacija na matricu mozga mora ispuniti dva uslova:

Potrebno je sa visokim stepenom odgovornosti ispuniti ta dva uslova, ako želimo da uspijemo kod liječenja ili bilo koje druge transformacije. Radi toga koristimo mantre ili bolje rečeno upotrebljavamo tajne riječi, koje svojim sadržajem i dužinom teksta garantuju da smo ispunili oba gornja uslova, da pravilno meditiramo i da meditacija dovoljno dugo traje. Vrijeme za izvođenje meditacije zavisi od jezika kojega upotrebljavamo kod transformacija. Ako čitamo mantrični tekst koji je napisan slovima, našim pismom, za bilo koji jezik, tada ćemo morati da koristimo duži period vremena za meditaciju; međutim, ako upotrijebimo kao pismo slike i simbole, jezik mozga, vrijeme za izvođenje meditacije se svodi na minimum, skoro da ga nema i transformacija se izvede kao bljesak.

Za izradu potrebnih mantri za liječenje, odnosno za formiranje tajnih riječi za transformacijska pravila napravio sam na hiljade eksperimenata i došao do zaključka da te tajne riječi zapravo i nijesu tajne, da tekst transformacijskih pravila mora samo da ispuni već pomenute uslove: da nas tekst tajnih riječi uvede u meditaciju i da naša meditacija dovoljno dugo traje da se matrica to jest program mozga, vremenski može realizovati. Ukratko rečeno, za uspjeh transformacijskih pravila, potrebno je da je tekst pravilno postavljen i da dovoljno dugo traje. Čak nam ni riječi nijesu potrebne: kao što sam gore već pomenuo, možemo ih pretvoriti u jezik mozga, u slike i simbole, pa taj redosled slika i simbola u mislima vidimo, preletimo, kao na filmskom platnu, izvedemo transformaciju i uspjeh nam je zagarantovan.

3.Kontrola ili mjerenje energetskog stanja poslije izvođenja transformacija, poslije terapije, to jest liječenja, je treći dio našeg sistematskog postupka terapeutskog rada sa životno-kosmičkom energijom. Mjerenje izvodimo jednako, kao pri prvom postupku diagnostifikovanja energetskih oštećenja, kada smo dobili sliku energetskog stanja pacijenata. Ta kontrola u trenutku omogućuje uvid u samostalni terapeutski rad i rezultate liječenja. Ona istovremeno omogućuje drugom terapeutu da provjeri uspjeh izvedenoga tretmana na pacijentu; mjerenje je u isto vrijeme i garant da smo liječenje uspješno izveli.

Cjelovit pristup liječenju je metoda da liječimo cijelo tijelo, kako bi ga osposobili da se samo uspješno obračuna sa bolešću, što sam detaljno opisao u tri moje knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom. Metoda zahtijeva da prije liječenja bolesti energetsko i fizičko tijelo pacijenta maksimalno pripremimo za ozdravljenje. Prije terapije je tijelo pacijenta iscrpljeno i nesposobno za odbranu od bolesti, pa ga je potrebno energetski osposobiti za obračun sa bolešću i normalno funkcionisanje. Moja metoda energetskog liječenja, odnosno naša terapeutska intervencija, bez obzira na vrstu bolesti, zahtijeva da prvo liječimo energetsko i fizičko tijelo i kada smo sigurni da je pacijent dobio energiju u organizam, organizmu pomažemo da savlada bolest. Bolest savladava pacijent, a terapeut mu sa kanalisanjem, to jest dovođenjem dodatne energije na oboljelo mjesto, samo pomaže da uspješno povrati zdravo stanje. Sistem liječenja sa životno-kosmičkom energijom je potpuno drugačiji od postupaka koje upotrebljavaju druga na zapadu poznata alternativna ili medicinska liječenja koja liječe bolest i da pomognu organizmu: moj sistem liječenja osposobljava organizam da sam izliječi oboljelo mjesto.

Liječenje sa životno-kosmičkom energijom je božansko, daje skoro uvijek pozi- tivan rezultat i ujedno je taj sistem liječenja put brzog ozdravljenja bez štetnih posljedica za organizam pacijenta i terapeuta. Pregled i analiza podataka o liječenju više hiljada pacijenata su pokazali da je sa terapijom sa životno- kosmičkom energijom bilo izliječeno više od osmadeset posto bolesnih od svih bolesti, sa samo od jednom do tri terapije u intervalu od po dva dana i sa nekoliko kontrola preko telefona. Ta sistem zaista daje brzo i kompletno izliječenje organizma.

Postupak izvođenja transformacija da ojačamo organizam pred obračunom sa bolešću bio je potreban radi analize rezultata liječenja sa životno-kosmičkom energijom u primjeni pomoći bolesnima. Rezultati liječenja su dokaz da ljudski organizam ne može postojati ako ne prima iz okoline u dovoljnim količinama životno-kosmičku energiju. Činjenica da redovnom kontrolom energije u tijelu možemo održavati zdravlje je univerzalnog karaktera i možemo ga upotrebiti na svim živim organizmima na zemlji. Isto tako, upoređivanjem ezoteričnih saznanja istoka i zapada dolazimo do zaključka da životno-kosmička energija nije nešto novo, neka izmišljena energija, da su tu energiju djelimično analizirali već u starom vijeku. Znali su da postoji neki fluid, neka energija u organizmu kada je on zdrav, kada nije bolestan. Većina informacija i pretpostavki o toj energiji je bila djelimično ili slabo obrazložena, često pogrešno definisana, radi toga je kroz istoriju čovječanstva sama ideja i predviđanja o njenom posto- janju vrlo slabo tumačena i skoro da nije korištena u sistemima liječenja. Mislioci su najtežu zabludu u vezi energije života u starom vijeku napravili svojom tvrdnjom da tu energiju života proizvodi tijelo samo, jer su tako onemogućili saznanje da tu energiju organizmi primaju iz okoline, iz prostora izvan tijela.

Kao što sam pomenuo, svi pokušaji, poznati iz istorijskih dokumenata, da se objasni pojava života na zemlji, savremenim otkrićima su postali laička i iskrivljena dokazivanja. Vjerovatno da se objašnjenja za život na zemlji u vremenima prije naučnog i tehničkog razvoja nijesu ni mogla drukčije naći, čovjek je tada bio na takvom nivou društvenog i tehničkog razvoja, da mu je to bio jedini mogući pogled na svijet. Naučno nije bilo moguće objasniti od čega čovjek živi, pa se tada mislilo da je logično da je život na zemlji zavisan samo od hrane. Takav pogled na život je ograničio pravilan pristup rješavanju mnogih problema, pa je i danas prisutno mišljenje stručnjaka da se treba čvrsto držati medicinskih načela, koja nažalost samo parcijalno liječe bolesti. Isto tako i većina alternativnih metoda liječenja je koncentrisana na liječenje bolesti, na liječenje pojedinih oboljelih organa tijela, a da se pri tome zaboravlja na cijeli organizam. Primjer bioenergije, gdje se upotrebljava sekundarna energija, dobijena djelovanjem životno-kosmičke energije na organizam, ne može dati dugoročno pozitivne rezultate liječenja. Metoda je parcijalno liječenje, pa tako izliječimo jedan organ, dok drugi organi dožive energetska oštećenja, da ne pominjem zarazu koju može da izazove nezdrava energija bioenergetičara na pacijentu, kao i pacijentova na terapeutu.

Možemo zaključiti da se u zadnjih nekoliko stoljeća pravilno razmišlja i pokušavaju se definisati parametri energije, koja nam daje život na zemlji. Na zapadu i istoku, na različitim krajevima svijeta, naučnici pokušavaju da definišu energiju života, pokušavaju je kanalisati i dokazati da čovjek može da živi bez hrane i neko vrijeme bez vode. Sa time se želi usmjeriti misao i interes, dati upozorenje da postoji neka energija, koja je uvijek prisutna u organizmu i koja stvara uslove za naš život na zemlji. Tu energiju ja sam nazvao životno- kosmičkčm energijom i opisao svoja saznanja i njene karakteristike u tri knjige. U praksi ta božanska i univerzalna energija potvrđuje:

Životno-kosmičku energiju prima organizam za svoje potrebe iz okoline, koristi je za svoje funkcionisanje i zaštitu; stvara bioenergetsko polje oko sebe, koje je direktno u srazmjeri sa količinom primljene energije. Te dvije združene energije su kao primarno i sekundarno eletromagnetno polje: organizam prima životno- kosmičku energiju za svoje potrebe, za funkcionisanje i pretvara dio te energiju u sekundarno bioenergetsko polje, koje koristi za zaštitu organizma od uticaja štetnih energija. Bioenergija stvara prepreku protoku životno-kosmičke energije, koja se sada nalazi izvan granica polja bioenergije. Tako životno-kosmička energija mora da probije put kroz bioenergetsko polje i stvara u tom polju vrtloge, koje neki izučeni pojedinci mogu da vide: nazvali smo ih tačke otvaranja za

organe i sisteme u tijelu ili čakre, točkove, kako ih zovu u Indiji.

Bioenergija je odličan indikator djelovanja ljudskog organizma i pokazatelj korišćenja životno-kosmičke energije, koja se takođe javlja u srazmjeri pravilnog funkcionisanja našeg tijela. Na primjer: ako je organizam oslabio, prima i okoline malo životno-kosmičke energije, zato se pojavljuje slabo bioenerget- sko polje, čakre se deformišu ili zatvore, zavisno od količine protoka energije. Tako imamo mogućnost da mjerenjem stanja bioenergije, stanja aure oko tijela pacijenta, diagnostikujemo zdravstveno stanje i ocijenimo pravilno djelovanje svih organa i sistema u organizmu, koji su zdravi, u srazmjeri sa protokom životno-kosmičke energije.

Sada nam je razumljivo da je životno-kosmička energija eliksir za život i da se dovođenjem te energije u organizam može svaka bolest, pa i za medicinu neizlječive bolesti, izliječiti. Djelovanje te energije na naš organizam ne može biti štetnog karaktera i nema štetne posljedice, jer je organizmu ta energija potrebna i organizam prihvati, prima i koristi samo onu količinu životno- kosmičke energije koja je njemu potrebna za funkcionisanje, bez obzira na to koliko te energije ima oko sebe. Terapeut sa životno-kosmičkom energijom kanališe tu energiju u tijelo pacijenta i nije u opasnosti da fizički ili psihički postane bolestan, kao što je to u slučaju liječenja sa drugim alternativnim terapijama. Isto tako, kao i pacijentu, terapeutu je potrebna životno-kosmička energija, pa kod liječenja on kanalisanjem dodatne energije u organizam pacijenta prima u sebe potrebnu energiju i tako liječenjem drugoga samom sebi održava zdravlje.

Svi moji eksperimenti i pronalaženje životno-kosmičke energije, energije koja nam omogućuje život na zemlji, u praksi su izvedeni po mjernoj metodi koju sam već opisao u knjigama i gore ukazao na njihov značaj. Za naziv te energije sam upotrebio njene glavne elemente, koji omogućuju život na zemlji i koji su u direktnoj vezi sa cijelokupnim svemirom. Za prihvatanje tih načela i da bi mogli tu energiju upotrebiti za univerzalne namjere i potrebe na zemlji, u našem slučaju za održavanje zdravlja, moramo naučiti da pratimo i poštujemo prirodne zakone i ujedno da uzimamo u obzir sistem duhovnog razvoja pojedinca na njegovom putu ka konačnom cilju: upoznavanju duhovnih energija i programa duše, koji brinu za razvoj našeg fizičkog oblika i omogućuju svestrano djelovanje u uslovima u kojima živimo.

arrow_right_alt