10.6. Uloga životno-kosmičke energije

Organi za pravilno djelovanje kod neoštećenih genetskih programa koriste životno-kosmičku energiju koju dobijaju iz okoline preko tačaka otvaranja, preko čakri. Zdrav bubreg ima tačno određen kanal za prijem životno-kosmičke energije; međutim, oštećenje na bubregu taj kanal otvara negdje drugo, na nekoj drugoj frekvenciji gdje nema energije za bubrege: tako padne zaštitna energija, bioenergija oko bubrega nestane. Možemo takođe reći da su bubrezi ili bilo koji organ u tijelu zdravi ako primaju dovoljno životno-komičke energije za funkcionisanje i da kao posljedica tog dotoka životno-kosmičke energije nastaje oko njega zaštitno polje, aura. Kod primjera bolesti bubrega, bubreg funkcioniše na nekom drugom nivou i ne prima životno-kosmičku energiju, jer je na njegovem novom nivou nema, počne djelovati oslabljeno i okolo sebe nema bioenergetskoga polja, aure i možemo zaključiti da će na tom mjestu, na bubregu, nastati bolest.

Mozak energetsko stanje, za naš primjer bubrega, odnosno na svakom dijelu tijela, kontroliše preko aktiviranih genetskih programa i kada nastaje oštećenje on to površno registruje i dolazi do zdravstvenih poteškoća. Površnost mozga da prihvati oštećeni program za zdrav program ima dalekosežne posljedice i u vrijeme napada virusa, napada na genetski program, organi počnu nepravilno da funkcionišu i nastaje bolest. Sličan primjer imamo kod kompjuterskih programa kada dodatnim programom porušimo bitnu (u čovjeku genetsku) strukturu programa i program postane neupotrebljiv, ne djeluje kako treba. Bitna kombinacija stanja jedan ili nula koju prave stručnjaci za strukturu programa kompjutera ima veliku sličnost sa bitnom kombinacijom gena pa su kompjuterski stručnjaci zle programe koji uništavaju osnovne programe nazvali “virusni programi”.

I pored desetogodišnjih testiranja i mjerenja nijesam došao do tačnih rezultata zašto mozak tako površno i nesigurno kontroliše djelovanje organa. Nije dovoljno da mozak samo aktivira imunski sistem, oštećeni programi gena djeluju na nekoj drugoj osnovi, drugom kanalu i tako on nesvesno dozvoli da tijelo postane bolesno. Mozak bi morao iz rezervne kombinacije programa, gdje se nalaze od četrdeset do dvije stotine istih sekvencija, u slučaju oštećenja gena, kada ih napadne i ošteti virus, zamijeniti cijelu oštećenu kombinaciju sa neoštećenim zdravim programom. Vjerovatno da mozak ne sluša komande duše, ima puno povjerenje u imunski sistem i tako padne na ispitu odbrane organizma. Djelovanjem terapeuta transformacijama sa životno-kosmičkom energijom probudi, upozori i ubijedi se mozak da shvati da su organi bolesni i tako dozvoli, odnosno naredi da se zamijene oštećene sekvence genetskog programa sa neoštećenima i imunski sistem organizma odmah obračuna sa uljezima u tijelu. Za naš primjer bolesnih bubrega to znači da oni počnu da djeluju normalno čim mozak promjeni oštećenu sekvenciju radnog programa gena pod uticajem životno-kosmičke energije, kada imunski sistem obračuna sa uljezima u tijelu i kada protok životno-kosmičke energije kroz čakre postane normalan i prirodan.

Prijem životno-kosmičke energije prati oštećenja organa i njegov intezitet pada sa razvojem bolesti što se vidno registruje mjerenjem na tačkama otvaranja, na čakrama i na mjestima bolesti. Bubreg ima najvišu potrošnju životno- kosmičke energije kada je zdrav i paralelno tome stvara najjaču bioenergetsku zaštitu oko sebe. Ako bubreg počinje oboljevati potreba za životno-kosmičkom energijom opada, njegovo bienergetsko polje, aura se smanjuje i u krajnjem slučaju kada bubreg otkaže, nema više potrebe za životno-kosmičkom energijom i aura nestane.

Aura, zaštitno bioenergetsko polje je veličinom i formom srazmjerno zdravlju pojedinih djelova tijela, a to nam daje mogućnost da mjerenjem tog zaštitnog polja tačno definišemo stepen bolesti koji se, kako sam već rekao, manifestuje kroz smanjenu energiju iznad pojedinih organa, sistema tijela i cijelog organizma.