2. ENERGIJE

Prve podatke o energijama stičemo iz fizike kroz program školskog obrazovanja, koji se po stepenima složenosti plasira svakom učeniku, zavisno od karaktera i nivoa škole. Ti fizički zakoni su nama korisni da energije upotrijebimo, iskoristimo u naše dobro za zemaljske potrebe i dostignemo visok uspjeh u savladavanju određenih prepreka, za koje naše tijelo samo nije sposobno. U osnovi smo energije između sebe razdvojili i po toj raspodjeli ih poznajemo kao mehaničke, toplotne, električne, hemijske, sunčane, mada su u univerzumu te energije međusobno povezane i nerazdvojive. Po zemaljskoj raspodjeli svaka energija ima određenu karakteristiku i značajne osobine, ali pored toga imaju zajednički imenitelj: da se ne mogu izgubiti ili uništiti, već da se samo pretaču iz jednog oblika u drugi, iz jedne energije u drugu. Tako na primjer mehaničku energiju vode ili vjetra možemo pretvoriti u električnu energiju, električnu energiju u šporetu pretvorimo u toplotnu energiju, toplotnom energijom zagrijemo vodu i tako na kraju procesa možemo da skuvamo kafu ili nešto korisnije, na primjer, ručak.

Iz gornjeg primjera se može zaključiti da su energije koje smo fizički razdvojili, u stvari međusobno povezane sa mogućnošću pretvaranja razičite oblike i načine djelovanja. Čovjek je na osnovu ovih osobina na razvojnom putu evolucije, za svoje potrebe izrađivao različita pomagala, koja su mu omogućila lakši život, lakše savladavanje životnih problema. Iz jednostavnog luka i strijele, sa kojima čovjek umnožava svoju energiju da bi ulovio neku životinju za hranu, preko drvenog rala počinje da koristi snagu životinja za obradu zemlje i tako u razvojnom putu počinje da izrađuje komplikovane naprave, koje su za pogon koristile energiju vode i vjetra, to je u istoriji poznato vrijeme rađanja tehničke revolucije.