4.1. Konstrukcija tijela

Ljudski organizam je sastavljen tako da može samostalno da se održava: nije mu potrebna fabrika za izradu ljudi, jer već posjeduje reprodukcijski sistem; dodatnu energiju dobija preko hrane, preko probavnog sistema; za izmjenu gasova koristi disajni sistem; za odbranu organizma ima imunološki sistem i tako dalje, da ne nabrajam. Konstruktor čovjeka je zamislio i izgradio sve sisteme koji su čovjeku potrebni, odnosno omogućio je organizmu da funkcioniše u prirodi bez pomoćnih sredstava (što čovjeku kod izrade mašina još nije uspjelo). Danas u vrijeme tehničkog razvoja, čovjeku je uspjelo da izradi dovoljno pomoćnih naprava koje samostalno funkcionišu. Te savremene mašine možemo, na osnovu njihovih sastavnih sistema, da upoređujemo sa funkcionalnim sistemima čovjeka; za to bi nam možda najbolje odgovarala mašina kao što je to lični računar - kompjuter. Za taj primjer upoređenja uzmimo samo one faktore ljudskog organizma koji prezentiraju i omogućavaju da razumijemo tu sličnost, sličnost između organizma i mašina koje čovjek proizvodi.

Konstrukcija čovjeka od začeća, oplođenja, razvoja djeteta, rođenja, života i smrti teče po tačno vođenoj šemi i planiranim operacijama ili bolje rečeno po tačno definisanom programu. Cjelokupni sistem operacija tog razvoja, života i smrti, vodi energetski, duhovni upravljač, kojega danas poznajemo kao dušu čovjeka. Ona je odgovorna za sve postupke i pravilno djelovanje organizma; posebno je interesantno da duša djeteta izabere muškarca i ženu za svoje roditelje i omogući oplođenje. Praktično sam izliječio veliki broj žena koje nijesu mogle da ostanu trudne tako da sam ih liječio na nivou duša. I muškarac i žena, koji su akteri oplođenja, sudjeluju kod toga procesa sa svojim dušama, koje moraju biti čiste i bez zločina na nivou duša. U suprotnom neće doći do oplođenja, a ako taj muškarac ili žena izaberu drugog partnera sa njime će imati djecu. Takve primjere kod promjene partnera takođe liječimo na nivou duša.

Sa oplođenjem ženske jajne ćelije duša djeteta aktivira ili bolje rečeno pripremi kompletan program za funkcionisanje ljudskog tijela sve do smrti, neki ljudi to označavaju kao sudbinu čovjeka. Duša djeteta to čini tako da polovinu materijala za izradu programa na fizičkom nivou doprinese ženska jajna ćelija i drugu polovinu muška polna ćelija, spermatozoid, što znači da su u svim uslovima budućeg dijeteta otac i majka u ravnopravnom položaju. I jedna i druga ćelija imaju u svom sastavu dvovalentne i trovalentne vodonikove baze u različitim mogućim kombinacijama koje smo nazvali geni. Ti geni, sa jedne strane ženski i sa druge muški, se kod oplođenja fizički spajaju i formiraju oblik sličan lancu ili zavijenim stepenicama; poznati su kao hromozomi. Samostalno djelovanje ženskih i muških gena je neproduktivno, neupotrebljivo, jer se kombinacijom jednostranih gena ne mogu formirati normalni hromozomi koji definišu funkcionalni program za djelovanje ljudskog tijela.

Ženski i muški geni u oplođenoj ćeliji na formiranim hromozomima su vrlo različiti i sistemom upoređivanja možemo primijetiti da su kombinacije gena u rodbinskim vezama u nijansama slični. Dobro je da su geni dobijeni kombinacijom oplođenja muške i ženske jajne ćelije što raznovrsniji, oplođenja kod rodbinskih partnera uzrokuju smetnje kod razvoja djeteta i djeca se rađaju kao defektna, imaju određene umne i fizičke deformacije. Crkva teško prihvata vjenčanje rodbinskih partnera, dok je društvo sa svojim zakonodavstvom daleko liberalnije. Zrele ženske ili muške polne ćelije, koje nijesu sudjelovale kod oplođenja, organizam odstranjuje iz tijela: kod žena je to poznato kao mjesečno čišćenje ili menstrualni ciklus.

Oplođena jajna ćelija formira iz gena muške i ženske ćelije dvadesettri hromozoma, lanac kombinovanih gena, u kojem su hromozomima upisani svi programi, potrebni za razvoj djeteta, od djetinjstva pa sve do starosti i kraja fizičkog života. Kompletan zapis svih programa, formiranih pomoću gena nalaze se u sredini svake ćelije: cijelu kombinaciju programa poznajemo kao DNK (Derubo Nukleinska Kiselina) strukturu. Ćelija se poslije oplođenja razmnožava dijeljenjem u dvije samostalne ćelije i kod dijeljenja se svaki genetski lanac, hromozom, dijeli na dva dijela prekidanjem po sredini spoja muških i ženskih gena. To znači da jedna ćelija dobija polovinu genetskog lanca, a druga ćelija drugu polovinu. Duša sa programom razvoja ćelija, garantuje da će svaka novo formirana ćelija dobiti drugi dio gena, drugu polovinu, koja nedostaje kod dijeljenja lanca, odnosno kod dijeljenja hromozoma, dio koji pripada i koji nosi druga samostalna ćelija. Postupak formiranja genetskog lanca novostvorene ćelije garantuje da su kod svih novih ćelija kombinacije gena na lancu jednake, da imaju potpuno iste hromozome i DNK programe kao oplođena ćelija. Svako slijedeće dijeljenje ćelija i stvaranje novih ćelija je jednako konstruisano i zato je razumljivo da svaka ćelija u organizmu ima isti genetski sastav, odnosno da svaka ćelija zna sve o svom tijelu i njegovom životu.

Na osnovu tog zakona, da svaka ćelija ima i zna sve programe za cijelo tijelo, naučnicima je uspjelo da od jedne ćelije stvore cijeli organizam. Prvi uspješni eksperimenti su napravljeni na životinjama, na ovci, međutim danas se to izvodi na svim organizmima. Postupak stvaranja jednakih, potpuno istih organizama iz jedne ćelije zove se kloniranje i omogućava naučnicima da stvore čak organizme iz prošlosti. Tako, na primjer, iz ćelije mumificiranog faraona možemo dobiti kloniranog faraona, koji je u mnogim elementima, odnosno u većini elemenata, indentičan sa originalom. Kod kloniranja na razvoj organizma djeluje više faktora i mogli bi reći da je čovjek kombinovanjem gena uspješno stvorio nove vrste kod biljaka, žitarica, dok kod životinja još nije dovoljno uspješan. Svakako možemo reći da je veliki uspjeh već samo kloniranje, dobijanje novih organizama iz jedne jedine ćelije. Uvjeren sam da će u kratkom periodu naučnicima uspjeti da dobiju kvalitetan klon, odnosno da će novo dobijen organizam imati iste osobine kao što ih je imalo tijelo, od kojeg je uzeta ćelija za kloniranje. Mislim da naučnici nijesu posvetili dovoljno pažnje nekim osobinama organizma i da su na razvojnom putu tek na polovini, jer nijesu uzimali u obzir energetsko tijelo i tako klon nema duše. Ako kod kloniranja uzmemo u obzir ravnopravnost fizičkog i energetskog tijela organizma možemo očekivati da će klonirano tijelo biti potpuno jednako, identično sa originalom.

Poslije oplođenja stvaranje organizma teče tačno određenim postupcima, po tačno definisanom programu. Organi i sistemi tijela se razvijaju postepeno i vremenski programirano i to omogućuje ljekarima da na osnovu trenutnog stanja razvijenih organa tijela odrede dan oplođenja i datum rođenja djeteta. Duša djeteta vodi taj postupak razvoja tijela i ona odlučuje u svim razvojnim fazama, čak odlučuje i u slučaju prekida trudnoće: takav primjer poznat je kao spontani pobačaj. Duša ocijeni da li će u takvom tijelu, pod zaštitom takvih roditelja i u okvirima mogućnosti okoline u kojoj će živjeti ispuniti svoju misiju. Ako ustanovi da za to nema dovoljno uslova napraviće da trudnica spontano, bez nekog posebnog, vidljivog uzroka abortira i tako prekine razvoj fetusa.

Tu mogućnost duše da može da prekine trudnoću iskorištavaju zli i dovoljno bezobzirni bolesni ljudi, koji magijskim protokolima mogu da stvore isti efekat i prouzrokuju prekid trudnoće. U tom primjeru trudnica i njena familija doživljavaju tešku traumu, jer iz potpuno zdravog stanja trudnice dolazi do nesreće. Imao sam priliku liječiti trudnice, koje su izjavljivale da ne mogu da održe plod i u većini primjera poslije jednog ili dva mjeseca trudnoće izgube plod.

U takvim primjerima zamolim trudnicu da mi odmah javi kada primjeti da je počela spontano da krvari da bih mogao blagovremeno da intervenišem. Postupak liječenja izvodim tako da na daljinu svojom usmjerenim gledanjem i diagnosticiranjem pronađem program magije, koji uzrokuje uništavanje ploda, neutralizujem ga i povratim prvobitno, izgubljeno energetsko stanje trudnice. U svim primjerima krvarenje odmah prestaje, trudnica održi plod, nastavlja se trudnoća, razvoj i rođenje novog organizma.