4.3. Ego i njegovo formiranje

Kao što možemo zaključiti iz ovog jednostavnog i kratkog prikaza djetinjstva, u komandnom sistemu je duša kao glavni upravljač ili vozač organizma dobila konkurenta. Duša, bolje rečeno anđeo čuvar, drugo ime za dušu u tijelu, koja vodi sve procese u organizmu, sada dobija konkurenta u ličnom egu. To je legitimno pravo svakog organizma, uslov kojega zahtijeva priroda da svaka kreacija na zemlji može samostalno da funkcioniše (ego), ali u skladu sa prirodnim zakonima svemira (duša). Nepoštovanje te usklađenosti, da kreacija samostalno funkcioniše i poštuje zakone prirode, stvara u organizmu konflikt koji postaje uzrok za mnoge bolesti. Ego se odmah posle rođenja ne primećuje, dijete nema još iskustva i znanja, pa sve procese u tijelu vodi duša, anđeo čuvar, na osnovu genetskih programa.

Okolina na razvoj djeteta utiče sa različitim informacijama koje ono skladišti u mozgu, obrađuje, pravi zaključke, prosuđuje i stvara određene pretpostavke, to jest počne da razvija svoj ego. Dijete, kada počne da gleda, dugo poslije toga ne prepoznaje lica ljudi oko sebe, vidi samo njihovu auru i na osnovu toga presuđuje i donosi zaključke. Tu osobinu da razlikuje ljude na osnovu boje nihove aure zadržava sve do treće godine starosti, kada timusna žlijezda počne da se zatvara, da postaje neaktivna. U tim godinama najveći strah kod djeteta stvaraju crni djelovi u auri prisutne osobe, pa je njegovo reagovanje u obliku plača i odmicanja od takve osobe potpuno razumljivo. Oštećena aura, bez obzira da li je to crna aura kod njegove majke ili neke druge osobe, stvara kod njega strah za ličnu sigurnost, pa tako reaguje, okolina ga ne razumije i smatra da se nekontrolisano i nevaspitano ponaša. Tu traumu kod djece sam izliječio na taj način što sam izliječio auru kod njihove majke: u nekim primjerima, kada je dijete neprestano plakalo morao sam izliječiti i auru kod djeteta.

Kao što sam već pomenuo, razvoj ega počinje rođenjem, razvija se ličnim iskustvom dobijenim od roditelja i okoline, pa je taj period u razvoju djeteta najznačajniji za njegovo vaspitanje. Do sedme godine starosti do kada se kod djeteta razvija sposobnost rješavanja ključnih problema, razvija se koeficijent inteligencije i briga za dijete i pravilan način vaspitanja su vrlo značajni, mogli bi slobodno reći nenadoknadivi. Roditelji koji djeci kupuju skupe elektronski vođene igračke: električne automobile, lokomotive i vozove, robote i slično zaplaše dijete, jer ono ne zna što je unutra, očekuje da će nešto da iskoči iz te igračke, pa bi mogao reći da te igračke više služe za zabavu odraslih, nego za zadovoljstvo djece. Drvene igračke, igračke od prirodnih materijala, lego kocke i njima slični sistemi za sastavljanje doprinose, daju najviše korisnoga djetetu, jer se ličnim rješavanjem tih jednostavnih zadataka najviše nauči. Igračke koje treba sastaviti razvijaju kod djece sistem apstraktnog razmišljanja, dobro prosuđivanje i na kraju je već i sam pogled na njegov lični proizvod, kulu, igračku velika nagrada i dobar stimulans.

Mogućnost ličnog presuđivanja dijete dobija sa razvojem, sa rastom, kada uči i dobija iskustva kako bi mogao pravilno odlučivati i upotrebljavati svoj ego. Formirani ego počne vladati i preuzimati komande, porobljava pravilna rešenja koja mu može dati duša, anđeo čuvar. Društvene norme i obrazovanje doprinose usmjerenju ega u određenom pravcu i blokiraju širok pogled na svijet oko sebe. Usko usmjereni pojedinci su društvu potrebni, daju najviše korisnog znanja, ali oni znaju biti u pogledu opštih horizonata i različitih humanističkih zvanja neproduktivni i neprilagodljivi, antiproduktivni. Usmjereno usko obrazovani pojedinci nijesu svjesni postojeće zamke i zaslugom svojih sposobnosti uspješni su u materijalnom svijetu, dostižu zavidne položaje u društvu, obogate se i potpuno zaborave na drugi dio odnosno na unutrašnje kvalitete svoje ličnosti. Polako, ali sigurno, kod usmjereno obrazovanih pojedinaca ego zagospodari čovjekom, utisne mu lažna osjećanja i ponos uspjeha osvajanjem materijalnih dobara i priznanja za uspjeh u društvu.

Za duhovno napredovanje, a i za razumevanje energija oko nas, čovjeku je potrebna duša, anđeo čuvar, jer bez njega teško može da shvati osobine i mogućnosti upotrebe energija oko sebe i ulogu životno-kosmičke energije, koja nam daje život. Sa druge strane potpuno je sigurno da ne bi mogli da se prilagodimo društvu i okolini ako ne bi imali sposoban i stabilan ego. Pojedinci koji žele razumjeti taj problem ili kandidati za terapeuta sa životno-kosmičkom energijom, moraju prihvatiti realnost dvojnih komandi u njihovim ličnostima i upotrebljavati ego za svakodnevne potrebe i da bi bili uspješni u društvu, a anđela čuvara za shvatanje i osvajanje duhovnih kvaliteta i terapeutskog rada.