5.4. Put do liječenja

Priroda nije predvidjela da ljudski organizam ima toliko različitih bolesti koliko ih danas poznajemo i zbog kojih je društvo moralo da organizuje tako opsežne zdravstvene ustanove i razvije tako jake farmaceutske organizacije. Klasična medicina i farmaceutska industrija danas predstavljaju jedini pravno važeći servis za naše zdravlje i oni su se maksimalno razvili, pa prema statističkim procjenama u nekim zapadnim krajevima zemlje predstavljaju skoro četrdeset procenata svih zaposlenih. Ljudski organizam ima vrhunski dobro organizovan odbrambeni sistem i zaštitu tijela i može da se odbrani od svake bolesti, pa se postavlja pitanje da li su troškovi za potrebe medicine i farmacije opravdani. Sa druge strane medicina ne prati pojavu bolesti od uzroka do posljedica na organe tijela, djeluje i vrlo je uspješna kod posljedica na tijelu i kod zadnjeg stanja u razvoju bolesti. To je uzrok da je medicinska intervencija često u zakašnjenju i neuspješna kod liječenja ili kako je nastalo opravdanje pojedinih zdravstvenih ustanova, da su neke bolesti za sada neizlječljive. Medicini je još uvijek nepoznato područje energetskog tijela i moglo bi se zaključiti da su njeni glavni neuspjesi vezani za slabo djelovanje na energetskom nivou.

BOLEST ili posljedice na fizičkom tijelu se razvijaju u tri faze. Prva faza je vezana za izvor blokade ili uzrok za pojavu bolesti, koji se nalaze u energetskom dijelu tijela; medicina ne djeluje na tom području. Druga faza predstavlja razvoj oštećenja energetske zaštite i uticaja na fizičko tijelo, tijelo osjeća taj pritisak, a uzrok za bolest još ne ostavlja vidljive posljedice; medicina na tom sektoru unekoliko djeluje sa preventivnim metodama zaštite. Treća faza je trenutak kada uzrok za bolest ostavlja vidljive posljedice na fizičkom tijelu, što je definisano kao bolest i to se može medicinski diagnostikovati; medicina je kod pojave bolesti na svom terenu i danas vrlo uspješna.

Prvi dio u razvoju bolesti smo nazvali uzrok za bolest, naši čulni organi su na te uticaje neosjetljivi, pa je tako i mozgu uzrok ili energetsko oštećenje nepoznato, nijesmo ga svjesni i ne reagujemo. Taj prvi dio uzroka za bolest predstavljaju blokade za protok životno-kosmičke energije, prekid energetske ishrane bez obzira na izvor ili način njihove pojave. Fizičko tijelo osjeća te blokade i odaziva se na smanjen dotok energije sa odbrambenim sistemom.

Drugi dio je stanje kada tijelo osjeća opterećenje od energetskog oštećenja, počne da se brani, to osjećamo kao iznemoglost, mogući su osjećaji bola nepoznatog uzroka i tome slično. Stanje odaziva našeg tijela na nastala oštećenja je vrlo značajan indikator i poziv za pomoć organizmu, jer bolest još nije počela da ostavlja posljedice na organima tijela. Na osnovu desetogodišnjeg testiranja i mjerenja došao sam do zaključka da se oko osamdeset posto svih bolesnika koji traže medicinsku pomoć nalazi u tom stanju bolesti.

Treći dio u razvoju bolesti je trenutak kada na fizičkom tijelu nastaju vidljive posljedice, kada nastaje stanje bolesti i definisano područje djelovanja službene medicine. Nema sumnje u sposobnost medicinske nauke i vrhunsko znanje njenih stručnjaka, vrhunsku medicinsku tehniku i društvenu organizovanost medicinskih ustanova: postavlja se samo pitanje zašto medicina brže i aktivnije ne djeluje na sprečavanju pojave bolesti. Zašto medicina ne razvije svoje potencijale na prvom i drugom stepenu u razvoju bolesti i tako spriječi mogućnost nastanka posljedica na fizičkom tijelu, odnosno spriječi pojavu bolesti.

Pravilno terapeutsko djelovanje sa životno-kosmičkom energijom i uspješno liječenje obuhvata sve tri faze u razvoju bolesti: od uzroka za početak blokade protoka energije do same bolesti. Osnova za dobro zdravlje je nesmetan protok životno-kosmičke energije do svake ćelije, to je garant da će one zdravo i optimalno da funkcionišu. Sve blokade na tom putu pravilnog protoka životno-kosmičke energije do organizma ili nesposobnost organizma da primi tu energiju su karakteristični uzroci za nastale neprijatnosti i zdravstvene poteškoće. Interesantno je da odbrambeni sistem organizma nije uspješan na energetskom dijelu tijela, on je uspješniji na oštećenjima na fizičkom tijelu. Odbrambeni sistem tijela na energetskom polju djeluje kroz zaštitno polje, preko aure i pošto je to polje nestabilno, nestabilna je takođe i odbrana organizma. Aura je zavisna od različitih njenih oštećenja i sposobnosti organizma da je formira, pa je i odbrana organizma zavisna od jačine bioenergetskog polja.

Bioenergetsko polje, aura oko organizma je upravo radi te zavisnosti od zdravstvenog stanja ćelija i njihovog oštećenja pravi indikator stanja protoka životno-kosmičke energije do ćelija i svih smetnji, odnosno prepreka na tom putu. Mogli bi reći da je zdravstveno stanje organizma prikazano i označeno u polju aure i zato je to zaštitno polje pravo mjesto za mjerenje i postavljanje diagnoze o stanju svih organa u tijelu.

Terapeut sa životno-kosmičkom energijom mjerenjem energije na energet- skom i fizičkom tijelu postavlja diagnozu oštećenja i razvoja bolesti, procjenjuje stanje organizma i odlučuje kojim redom treba sanirati posljedice bolesti. Neće biti suvišno ponovo napomenuti da je energija oko organa koja se pojavljuje kao sekundarno polje, bioenergija ili aura, osobina svih organa, sistema tijela i na kraju cijelog tijela i da je nastala prijemom životno-kosmičke energije kao njen rezultat. Na mjernom mestu u auri, na energetskom tijelu ili oko organa u tijelu mora biti dovoljno energije uvijek ako je organ zdrav da normalno djeluje, dok u svim drugim slučajevima rezultat mjerenja pokazuje da je na tom mjestu nastala promjena i da tu postoji uzrok za bolest. Tako, ako nam se na energetskom tijelu pojavi premalo ili previše energije, znači da je nastalo oštećenje, da će se tu uskoro pojaviti ili je već tu negdje bolest. Višak energije se pojavi samo na energetskom tijelu, dok se kod mjerenja na fizičkom tijelu uvijek vidi da energije nedostaje. Praksa je pokazala da se sa mjerenjem dobijaju vrhunske informacije o zdravlju našeg organizma; te informacije ne mogu biti tačne u slučajevima kada je mjerno tijelo pod uticajem hemijskih supstanci ili blokirano svojom voljom i merenje zbog toga ne pokazuje pravo stanje; zbog toga moramo biti jako pažljivi: realne rezultate merjenja ne možemo dobiti dok te negativne uticaje ne otklonimo.